Bitka kod Ostije

Izvor: Wikipedia
Rafaelova freska Bitka kod Ostije

Bitka kod Ostije se odigrala 849. ispred tirenske obale Centralne Italije između saracenskih pirata na jednoj, i saveza italijanskih država koji su činile papa, Vojvodstvo Napulj, Vojvodstvo Gaeta i Republika Amalfi. Do nje je došlo tri godine nakon što su Saraceni napali i opljačkali Rim, uključujući staru baziliku svetog Petra. Nastojeći spriječiti da se slična stvar ponovi, papa Lav IV je dao proširiti gradske bedeme, kao i utvrditi rimsku luku Ostija. U međuvremenu je vijest da Saraceni spremaju još jedan napad i okupljaju veliku flotu na Sardiniji dovela do stvaranja koalicije između pape i tadašnjih pomorskih republika u Južnoj Italiji. Savezničku flotu, kojom je komandirao napuljski flotovođa Cesario Hrabri, pred bitku je lično blagoslovio papa. Kada su se Saraceni i saveznici sukobili, izbila je snažna oluja i razdvojila obje flote; čim je oluja prošla, ispostavilo se kako je arapska flota raštrkana, a saveznička flota kompaktna. To je saveznicima omogućilo da s nadmoćnim snagama hvataju jedan po jedan arapski brod, dok svi nisu bili zarobljeni ili prisiljeni na bijeg. Saveznici su stekli veliki plijen, ali i brojne zarobljenike koji su poslije u lancima odvedeni u Rim, gdje su izgradili Leoninske bedeme, oko kojih je nastao današnji Vatikan.

Bitka je zbog svog ishoda ostvarila snažan dojam ne samo na suvremenike nego i na buduće generacije, te predstavlja jedan od rijetkih događaja u srednjovjekovnoj historiji Italije koji se dan-danas obilježava. Njoj je u doba Renesanse znameniti slikar Raffaelo posvetio fresku pod naslovom Bitka kod Ostije, koja se danas čuva u Vatikanskom muzeju.

Izvori[uredi - уреди]

  • Llewellyn, Peter. Rome in the Dark Ages. London: Faber and Faber, 1970.

Koordinate: 41°45′00″N 12°17′00″E / 41.75, 12.2833