Arija Starija

Izvor: Wikipedia
Arria et Paetus, kip koji su izvajali Pierre Lepautre i Jean-Baptiste Théodon, Musée du Louvre

Arija (Arria), poznata kao Arija Starija (? - 42) bila je rimska plemkinja iz doba Julijevsko-Klaudijevske dinastije koja se navodila kao primjer bračne vjernosti i drugih rimskih vrlina.

Suprug joj je bio velikodostojnik po imenu Cecina Pet. S njim je imala sina koji je umro u trenutku kada je Cecina bio bolestan. Prema navodima Plinija Mlađeg, Arija je organizirala pogreb i učinila sve da muž ne bi doznao za sinovljevu smrt sve dok ne ozdravi.

Godine 42. Cecina je bio jedan od potčinjenih Lucija Aruncija Kamila Skribonijana, legata rimske vojske u Dalmaciji. Kada je Skribonijan započeo ustanak protiv cara Klaudija, Cecina mu se pridružio. Ustanak je brzo ugušen, a Skribonijan i Cecina uhapšeni i odvedeni u Rim da bi im se sudilo. Ariju kapetan nije propustio na brod kojim se Cecina trebao odvesti, na što je Arija zakupila čamac i s njime pratila brod preko Jadrana.

Kada joj je muž osuđen na smrt, Arija je svima stavila do znanja da će izvršiti samoubistvo, odnosno pratiti muža u smrt. Od toga ju je bezuspješno pokušao odgovoriti zet Trazeja. Kada joj je zabrinuta porodica pokušala oduzeti noževe, Arija se počela glavom zabijati u zid, rekavši da će se ubiti "na teži ili lakši način".

Konačno joj je muž, u skladu s tadašnjim običajima, nakon smrtne presude trebao počiniti samoubistvo. Kada je Arija vidjela kako on oklijeva, sama mu je istrgla nož iz ruke i zabila ga u sebe, rekavši "da ne boli". Osramoćeni Cecina je izvršio samoubistvo.

Podatke o njenom životu je prikupila unuka Fanija, koja je kasnije bila glavni izvor Pliniju Mlađem.

Reference[uredi - уреди]