Anomejstvo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Anomeji, takođe nazvani Aetijani po teologu Aetija, i Evnomijani po Evnomiju, njegovom učeniku, su bili ranohrišćanska sekta. Propovedali su da Bog Otac i Bog Sin nisu jednosuštni, odvojeni ne samo po suštini, već i po želji.[1]

Kovanica "anomoean" dolazi od grčkog ἀ(ν) - ne i ὅμοιος - sličan, što znači nesličan.

Istorija[uredi | uredi kod]

Na početku, njihovo propovedanje je bilo skoro identično arijanskom tumačenju, da je Otac na višem položaju nego Sin. Aetije kasnije nije prihvatio ni ortodoksno „jednosuštno“, ali ni arijevsko tumačenje, pa je zato njegovo propovedanje dobilo anatemu Arijanaca na njihova dva sabora, te je prognan zajedno sa učenikom Evnomijem. Ubrzo su se vratili da bi se suprotstavili Akakiju iz Kesarije, koji je hteo da sa novom terminologijom postigne kompromis, ali Akakije je bio omiljen na dvoru i to je prouzrokovalo Aetijevo i Evnomijevo novo prognanstvo. Od onda su se Aetijani odvojili od Arijanaca.

U vreme imperatora Julijana njihovo učenje je dobilo novi podsticaj pošto je imperator hteo da se suprotstavi crkvi, pa je pomagao razne frakcije sa željom da postigne sukob među pristalicama hrišćanske vere. Godine 362. na saboru sazvanom od episkopa Efzoija u Antiohiji puno episkopa je predložilo amnestiju za Aetija, kao i to da se prihvate njegovi stavovi. Zahvaljujući Vasiliju Velikom, Grigoriju iz Nise i Svetom Epifaniju, koji su vodili upornu borbu protiv Aetija, to učenje nije dostiglo presudnu masovnost, pa su na Drugom Vaseljenskom saboru u Konstantinopolju 381. surovo osuđeni i Aetije i njegove pristalice. Imperator Teodosije je odmah sastavio zakone po kojima su se sve vodeće ličnosti jeresi proganjale, izgubile svako građansko pravo po pitanju nasledstva i testamenta, i njihove knjige su se spaljivale. Brzoj propasti učenja je doprinelo to što su se podelili na više manjih grupa.

Do polovine V veka ovo učenje je skoro iščezlo i malo preostalih pristalica se okupljalo u pustim mestima zbog straha od kazni.

Aetijanska hristologija[uredi | uredi kod]

Aetijani, kao i Arijanci, ne prihvataju u potpunosti ljudsku prirodu Hrista, ali Arijanci tvrde da je Hristos dobio božansku prirodu kao nagradu za svoja dela, dok Ajetijani tvrde da je Hristos bog po poreklu. Arije je propovedao da je nemoguće shvatiti u potpunosti božiju prirodu, dok je Aetije zastupao mišljenje da je Bog potpuno shvatljiv pojam, i šta god da zna o sebi, to isto postoji u nama.

Reference[uredi | uredi kod]