Šabaka

Izvor: Wikipedia
Prethodi:
Piye
Faraon Egipta
25. dinastija
Slijedi:
Shebitku
Šabaka
Vladavina 721–707/6. pne.
Nomen Shabaka[1]
Zlatni Horus
G8
s b q
N17
N17
Sebeqtawy
Nebty naziv
G16
s b q
N17
N17
Sebeqtawy
Horusovo ime
G5
s b q
N17
N17
Srxtail2.GIF
Sebeqtawy
Grob el-Kurru
Najvažniji
spomenici
Shabakina stijena

Shabaka, Šabaka (ili Shabaka Neferkare, 'Lijepa je duša Re') bio je kušitski faraon XXV egipatske dinastije, koji je vladao između 721. pne. i 706. pne.. Naslijedio je svog brata Piyea na prijestolju, a kao faraonsko ime je uzeo isto ono koje je koristio Pepi II, znameniti egipatski vladar Šeste dinastije.

Nakon što je Piye porazio egipatske prinčeve iz Delte Nila, oni su, uključujući saiskog vladara Tefnakhtea formalno priznali Nubijce za vladare cijelog Egipta. Međutim, Tefnakhte je nastavio širiti utjecaj, i njegov sin Bakenranef se proglasio faraonom. Šabaka to nije mogao tolerirati, te je napao Sais, zarobio Bakenranefa i dao ga živog spaliti.

Šabaka je tako kao nubijski vladar po prvi put nakon nekoliko vijekova uspio Egipat stvarno podvrći pod vlast jednog vladara. Kao i njegov brat, Šabaka je nastojao među narodom legitimirati svoju vlast preuzimanjem domaćih običaja i religije, te je Šabakina vlast vidjela masovne građevinske projekte. Šabaka je također pokazao veliko zanimanje za prošlost države kojom je zavladao te je neke od dokumenata koji potječu iz Starog kraljevstva dao uklesati u znamenitu Shabakinu stijenu.

Šabakinu je vlast učvrstila i sve veća prijetnja koju je Egiptu predstavljala Asirija na čelu sa Sargonom II, odnosno potreba Egipćana da se ujedine oko jednog vladara, makar to bio stranac. Šabaka je poznat i po tome što je pružio utočište Iamanniju od Ashdoda, vladaru kojeg je bio prognao Sargon II.

Šabaka je nakon smrti sahranjen u nubijskoj piramidi u el-Kurruu, a naslijedio ga je nećak Shebitku.


Reference[uredi - уреди]

  1. [1] Kralj Shabako