Piye

Izvor: Wikipedia
Prethodi:
Kashta
Faraon Egipta
25. dinastija
Slijedi:
Shabaka
Piye
Piankhi
Vladavina 752–721. pne.
Nomen Piy[1]
Zlatni Horus Sasha-qenu
Nebty naziv Mes-hemut
Horusovo ime Zematawy
Grob el-Kurru
Najvažniji
spomenici
Stela u Gebel Barkalu


Piye, čije se ime nekad ispisivalo kao Py(ankh)i (? - 721. pne.) bio je kušitski kralj i osnivač tzv. Nubijske ili Dvadesetpete dinastije faraona koji su Egiptom vladali iz nubijskog grada Napata u današnjem Sudanu. Njegov prethodnik Kashta je već ranije uspostavio snažan utjecaj na Gornji Egipat i Tebu, jer mu je kći Amenirdis I određena za nasljednicu tadašnje Božje supruge Amuna Shepenupet I.

Nubijskom prodoru u Egipat je dosta pomogla rascjepkanost nekoć jedinstvene egipatske države na niz suprotstavljenih dinastija i gradova-država. Vidjevši kako Nubijci stiču vlast u nekadašnjoj prijestolnici Tebi, vladar saiske države, faraon Tefnakht I je oko 730. pne. je stvorio savez kraljeva iz Delte Nila, a kome se pridružio i Piyeov saveznik Nimlot, kralj Hermopolisa. Tefnakht i njegovi saveznici su potom opsjeli Herakleopolis gdje se nalazio nubijski garnizon i Piyeu vjerni vladar Peftjaubast. Komandnat nubijskog garnizona je pozvao u pomoć svog kralja, na što je Piye okupio veliku vojsku u Tebi.

Piye je tamo sudjelovao u festivalu Opet te vojsku natjerao da prođe kroz ceremoniju pročišćenja u kojoj su sudjelovali Amunovi svećenici. Nubijski vladar je tako nastojao svom pohodu dati obilježje svetog rata i religiozne Egipćane staviti na svoju stranu.

Piyeova je vojska došla pod Herakleopolis i tamo potpuno porazila Tefnakhtovu vojsku. Nakon toga su se Piyeu pokorili gotovo svi kraljevi Delte Nila kao što su Iuput II iz Leontopolisa,[ Osorkon IV] iz Tanisa, a nakon petomjesečne opsade se predao i Nimlot u Heliopolisu. Tefnakht je pobjegao na jedan otok u Delti odakle je poslao pismo kojim priznaje Piyea kao faraona. Za nubijskog vladara je to bilo dovoljno, s obzirom da je makar formalno postao vladar cijelog Egipta. Sa svojom se vojskom vratio u Napatu, a svoju pobjedu opisao na steli u Gebel Barkalu.

Literatura[uredi - уреди]

  • Roberto B. Gozzoli: The Writing of History in Ancient Egypt during the First Millennium BC (ca. 1070-180 BC), Trends and Perspectives, London 2006, S. 54-67 ISBN 0-9550256-3-X
  • Jac Janssen, "The Smaller Dakhla Stele," JEA 54(1968) pp.165-171
  • Kenneth Kitchen, The Third Intermediate Period in Egypt (1100–650 BC). 3rd ed. (1996) Warminster: Aris & Phillips Ltd.
  • Olivier Perdu, "La Chefferie de Sébennytos de Piankhy à Psammétique Ier", RdE 55 (2004), pp.95-111
  • Szymon Łucyk, "Polscy archeolodzy odkryli grób wezyra w świątyni Hatszepsut" or 'Polish Archaeologists have discovered the tomb of a Vizier in Hatshepsut's temple' in Nauka w Polsce, 22.2. 2006 [1]

Reference[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]


Ankh Značajni stari Egipćani Ankh
Vladari starog carstva: Narmer | Menes | Džoser | Sneferu | Khufu | Khafra | Menkaura | Pepi II
Vladari srednjeg carstva: Mentuhotep II | Mentuhotep IV | Senusret III | Amenemhat III | Sobekneferu
Vladari novog carstva: Hatšepsuta | Tutmos III | Amenhotep III | Akhenaton | Tutankamon | Ramzes I | Ramzes II
Ostali vladari: Psametikus I | Šošenk I | Piankhi (Pije) | Taharka | Ptolemi I | Kleopatra VII
Supruzi i supruge vladara: Tetišeri | Ahmos-Nefertari | Ahmos | Tije | Nefertiti | Ankesenpaten | Nefertari | Marko Antonije
Dvorski zvaničnici: Imhotep | Veni | Ahmos, sin Ebane | Ineni | Senemut | Ija | Maja | Juni | Maneto | Potinus