Češljugar

Izvor: Wikipedia
Češljugar
Goldfinch front.jpg
Goldfinch back.jpg
Status zaštite

Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Passeriformes
Porodica: Fringillidae
Rod: Carduelis
Vrsta: C. carduelis
Dvojno ime
Carduelis carduelis
Line, 1758.
Raspon
Rasprostranjenost češljugara:  1.selica, 2. stanarica, 3. selica, 4. stanarica

Rasprostranjenost češljugara: 1.selica, 2. stanarica, 3. selica, 4. stanarica
Carduelis carduelis carduelis

Češljugar (lat. Carduelis carduelis) je malena vrapčarka iz porodice zeba. U narodu ga se često naziva "štiglić" (od njemačkog Stieglitz).

Opis[uredi - уреди]

Češljugar je u prosjeku dug 12-13 cm s rasponom krila od 21-25 cm i težinom od 14 do 19 grama. Spolovi su slični, s crvenim licem, crno-bijelom glavom, svijetlosmeđim leđima, bijelim stomakom s mekano-smeđim bokovima i prsima. Krila su crno-žuta. Iz blizine se mužjaci mogu razlikovati po većoj, tamnijoj crvenoj maski koja se širi odmah iza oka. Kod ženki, crvena boja ne dopire do oka. Kljun boje bjelokosti je dug i šiljast, a rep je račvast. Češljugari u razdoblju razmnožavanja imaju bijel kljun, sa sivkastom ili crnkastom tačkom na vrhu. Azijska podvrsta ima sivu glavu iza crvenog lica, bez crno-bijelih šara europskih i zapadnoazijskih ptica.

Po svome perju češljugar je naša najživlje obojena zebovka koju se može posvuda promatrati i zapravo nije rijetka nego je zbog naseljavanja u parkovima i perivojima postala prava česta gradska ptica. Zbog različitih staništa i načina ishrane postoji vrlo mnogo varijacija obojenosti ove vrste. Dugačak je od 12 do 14 cm, težak 25 grama, osnovna boja mu je počevši od glave: crveno bijelo crna glava, crna krila sa širokom žutom prugom, crni rep s velikim bijelim točkama, bijeli trbuh i prsa s blago smeđkastom srcastom šarom koja se proteže duž bokova, ženka je iste boje samo tamnija.

Ponašanje[uredi - уреди]

Češljugareva omiljena hrana je maleno sjemenje poput čičkova i češljugovine, ali lovi i kukce koje nosi ptićima. Zimi često posjećuje hranilice za ptice. Gnijezde se na listopadnom drveću ili čak bambusu. Ženka nese 4-6 jaja iz kojih se izlegu ptići nakon 11-14 dana.

Zimi se češljugari okupljaju u jata od 40 ptica, često i više.

Ima ugodan pjev, zbog čega se prije držao kao kavezna ptica. Odbjegle ptice ili one namjerno puštene u divljinu su kolonizirale jugoistok Australije i Novog Zelanda. Voli krajeve bogate korovom gdje nalazi svoju omiljenu hranu, čičak i češljinu po kojoj je i dobio ime. U doba parenja češljugar se približava selima i gradovima gdje se osjeća sigurnijim od progona grabljivica. Oko svibnja mužjak počinje svadbenu pjesmu i ženku potiče na gniježđenje. U to doba češljugare obično možemo vidjeti u parovima kako dolijeću u vrtove i hrane se korovom koji je nikao između povrtnih kultura.

U kasnu jesen polako se mlade i stare ptice skupljaju u velika jata koja će uskoro početi lutati poljima i livadama, vrištinama i korovištima, u potrazi za hranom. Za jakih zima k nama dolaze sjeverne podvrste češljugara koje se dužinom i manjom obojenošću razlikuju od češljugara iz kontinentalnih krajeva. Oni su veći i narastu i do 18 cm, imaju gušće perje i obojenost im je malo drugačija, tako znamo bjelogrle ili one sa skoro cijelom crvenom glavom. Razlikuju se i po bijeloj točci na zatiljku koja se nalazi iza crnog područja na vratu.

Rasprostranjenost i stanište[uredi - уреди]

Češljugar nastanjuje skoro cijelu Europu, Sjevernu Afriku i zapad i središnju Aziju u otvorenim, djelomično pošumljenim dolinama. Stanarica je u zapadnom dijelu svog staništa, ali se seli iz hladnijih krajeva. Također se može seliti i sa zapada ako je zima hladnija nego obično. Uvedena je u mnoga područja svijeta.

Za početak gniježđenja im je neophodna ishrana životinjskog porijekla. Iako su biljojedi, u jelovnik ubacuju biljne uši i mravlja jaja, tako dolaze do proteina i bjelančevina koje ih potiču na reproduktivan ciklus. Kad je ženka dovoljno stimulirana poticanjem mužjaka i ishranom, odabire mjesto za gnijezdo, koje se nalazi od 5 do 8 metara iznad zemlje, ali ima i iznimaka, pa tako na mjestima gdje se osjećaju sigurnim, čečljugar savije gnijezdo i u krošnji kakve male voćke uz seosku ogradu na visini manjoj od 4 metra. U prosjeku se pari dva puta godišnje, a prvo leglo je brojnije od drugog, i nalazi se na manjoj visini od drugog legla. Gnijezdo je građeno od korjenčića i mahovine i finih travki vune, dlake, perja i paučine. Paučinom i vezuje gnijezdo za grančice na kojima stoji. U gnijezdo ženka snese od 4 do 6 bjelkastih jaja s vijencem crvenkastih točkica na tupoj strani, te na njima leži od 12 do 14 dana, a mužjak je za to vrijeme revno hrani.

Mladi su čučavci i ležu se goli sa zametnim paperjem, roditelji im donose hranu, a majka ih grije dok im na leđima i trbuhu dovoljno ne naraste perje da imaju barem oskudnu termičku zaštitu. To je obično deseti dan te onda oba roditelja mogu dulje izbivati u potrazi za hranom. Mladi se u obojenosti od roditelja razlikuju po jednakoj obojenosti krila, dok su glava i cijela donja strana tijela u bež boje s nježnim točkicama. Zebovke jako brzo rastu te i mladi češljugari već nakon 14 dana počinju prve vježbe krila na grančicama u blizini gnijezda. Par dana kasnije okušaju se u letenju i tada prate svoje roditelje glasno se javljajući. Još dugo ostaju zajedno jer im je potrebno pouke u samostalnom trženju hrane, pa uvijek oko lipnja možemo vidjeti cijelu obitelj kako na nekom livadnom korovu traži hranu. U kolovozu se mitare pa mladi tada dobiju perje odraslih ptica.

Odnos s ljudima[uredi - уреди]

Češljugari se često drže kao kavezne ptice zbog lijepog pjeva i upadljivog izgleda. Mužjake se ponekada uparuje sa ženkama kanarinca kako bi se napravio muški potomak s još ljepšim glasom. Muški mladunci često naslijede najbolje dijelove pjesme obaju roditelja.

Pjev češljugara je jako melodičan pa odzvanja nadaleko. Izmjenjuje cvrkut i glasan završni čurlik s kojim ptica izvodi mimiku pomicanja tijela lijevo desno. Zbog svoga lijepoga pjeva, češljugara su često križali s kanarincem pa su uzgajivači dobijali vrijedne ptice jačeg pjeva koji je ličio na češljugarev, a po jačini i modulacijama na kanarinčev način pjevanja.

Ptice dobijene križanjem nazvali su bastardi ili melezi, križanci. Danas se češljugari uzgajaju i u sužanjstvu kao udomaćene ptice koje imaju zatvoreni registrirani prsten kao dokaz da su se izlegle u sužanjstvu. Češljugar ima puno poklonika, jer je ptica koja je mnogima kućni ljubimac pa ga ponekad drže i više od kanarinaca. Zbog svoga lijepog pjeva i boje stekao je glas uzorne ptice za uzgoj u sužanjstvu, u prirodi je zaštićena vrsta, ali se udomaćeni češljugari mogu kupiti na ornitološkim izložbama.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: češljugar
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: češljugar
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: češljugaru
Wiktionary-logo-en.png Potražite izraz češljugar u W(j)ečniku, slobodnom rječniku.