Zdravac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Zdravac
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Geraniales
Porodica: Geraniaceae
Rod: Geranium
Vrsta: Geranium macrorrhizum

Zdravac (pitomi zdravac) ili lat. Geranium macrorrhizum je biljka iz porodice zdravaca (Geraniaceae). Prirodni areal zdravca su jugoistočni Alpi i Balkan.[1]

Opis biljke[uredi | uredi kod]

Cvet gajenog zdravca

Zeljasta, višegodišnja biljka uspravnog stabla visokog do 40 cm. Listovi su na dugačkim drškama i sa liskama izdeljenim na krupne režnjeve. Cvetovi jasno uočljivi sa crvenim do tamnocrvenim kruničnim i šiljatim, jajastog oblika čašičnim listićima. Rizom je dobro razvijen, krupan (macros= krupan) dužine 10-15 cm, sa ljuspastim zaliscima i koso postavljen.

Hemijski sastav droge[uredi | uredi kod]

Rizom (Geranii macrorrhizi) i nadzemni deo (G. herba) biljke su najčešće u upotrebi kao droga. Rizom sadrži:

Etarsko ulje se prilikom sušenja biljke brzo gubi pa je zato najbolje upotrbljavati svežu biljku. Ima specifičan, jak i prijatan miris koji podseća na neku mešavinu ruže i muskatne žalfije. Zbog toga se etarsko ulje sve češće koristi u kozmetici. Gaji se kao ukrasna biljka u vrtovima i baštama.

Lekovito dejstvo i upotreba[uredi | uredi kod]

Zdravac se pre svega koristi u narodnoj medicinii to za smirivanje upale kože i sluzokože upravo zahvaljujući prisustvu visokog sadržaja tanina. Pomaže kod nesanice tako što usporava aktivnosti i produžava sam san. Kao blago umirujuće sredstvo deluje na nervni sistem i smiruje nervozu srca.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, LJ: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, DŽ: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić LJ, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

  1. „RHS A-Z encyclopedia of garden plants”. (2008). str. 1136.