Nagrada Ksaver Šandor Gjalski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Nagrada "Ksaver Šandor Gjalski", književna nagrada utemeljena 1979. godine. Dodjeljuje ju grad Zabok i Društvo hrvatskih književnika na manifestaciji "Dani Ksavera Šandora Gjalskog".

Do 1985. godine nagrada se dodjeljivala svake druge godine kao poticaj neafirmiranim autorima. Nakon 1985. nagrada se dodjeljuje svake godine i to za najbolje objavljeno prozno književno djelo u Republici Hrvatskoj. Odluku o nagradi donosi povjerenstvo od 5 članova. Nagradu čini povelje, plaketa s likom K.Š. Gjalskog i novčani iznos.

Dobitnici[uredi | uredi kod]

Godina Slika Autor Djelo Bilješke
1981. nothumb Ivan Aralica Stjegonoše Nagrađeni rukopis objavljen 1982. godine u biblioteci HIT, Znanje pod naslovom Put bez sna.[1]
1983. – – Prva nagrada nije dodijeljena. Prva nagrada nije dodijeljena. Druga nagrada: Iris Supek Tagliaferro, Kraj svijeta počinje kihanjem; Treća nagrada: Tatjana Arambašin Slišković, Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica'
1985. Irena Vrkljan Svila, škare
1986. nothumb Pavao Pavličić Trg slobode
1987. nothumb Hrvoje Hitrec Ljubavi na crnom baršunu
1988. nothumb Dubravka Ugrešić Forsiranje romana reke
1989. nothumb Nedjeljko Fabrio Berenikina kosa
1990. nothumb Zvonimir Majdak Krevet
1991. nothumb Goran Tribuson Potonulo groblje
1992. Feđa Šehović Svi kapetanovi brodolomi
1993. Dalibor Cvitan Ervin i luđaci
1994. nothumb Miljenko Jergović Sarajevski Marlboro
1995. nothumb Pavao Pavličić Šapudl
1996. Višnja Stahuljak Sjećanja
1997. Alenka Mirković-Nađ 91,6 MHz glasom protiv topova
1998. Ratko Cvetnić Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata
1999. nothumb Goran Tribuson Trava i korov
2000. Zoran Ferić Anđeo u ofsajdu
2001. Stjepan Tomaš Odnekud dolaze sanjari
2002. nothumb Nedjeljko Fabrio Triemeron
2003. Josip Mlakić Živi i mrtvi
2004. Renato Baretić Osmi povjerenik
2005. Luko Paljetak Skroviti vrt
2006. nothumb Igor Štiks Elijahova stolica
2007. nothumb Sanja Lovrenčić U potrazi za Ivanom
2008. nothumb Ivo Brešan Katedrala [2]
2009. Ratko Cvetnić Polusan [3]
2010. Šojat Kuči Unterstadt [4]
2011. nothumb Ivan Aralica Carske kočije [5]
2012. Nikola Đuretić Almanah smrti i nestajanja
2013. nothumb Pavao Pavličić Muzej revolucije [6]
2014. Julijana Matanović I na početku i na kraju bijaše kava [7]
2015. Dubravko Jelačić Nezaboravne priče iz kavane Corso
2016. Željko Ivanković Rat i sjećanje
2017. Kristian Novak Ciganin, ali najljepši [8]
2018. Jurica Pavičić Crvena voda
2019. nothumb Goran Tribuson Otac od bronce
2020. Ena Katarina Haler Nadohvat
2021. Zoran Ferić Putujuće kazalište

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, dhk.hr, pristupljeno 13. svibnja 2017.
  2. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Arhivirano 2011-01-16 na Wayback Machine-u Dani Gjalskog 2008., pristupljeno 31. prosinca 2010.
  3. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Arhivirano 2011-01-16 na Wayback Machine-u Dani Gjalskog 2009., pristupljeno 31. prosinca 2010.
  4. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog[mrtav link] Ivana Šojat Kuči ove godine najnagrađivanija hrvatska književnica, pristupljeno 31. prosinca 2010.
  5. ↑ Hrvatsko slovo, 'Gjalski Aralici' , str. 2, 28. listopada 2001. (HINA/HS)
  6. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Arhivirano 2018-02-14 na Wayback Machine-u Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 2013, pristupljeno 29. lipnja 2015.
  7. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Arhivirano 2018-02-14 na Wayback Machine-u Dobitnica književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2014, pristupljeno 29. lipnja 2015.
  8. ↑ Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, Društvo hrvatskih književnika, dhk.hr, (pristupljeno 15. prosinca 2017.)

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Nagrada_Ksaver_Šandor_Gjalski&oldid=41319647