Marhaus

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Marhaus
Morholt
Dante Gabriel Rossetti: Vitraj Borba Marhausa sa Tristanom
Dante Gabriel Rossetti: Vitraj Borba Marhausa sa Tristanom
Dante Gabriel Rossetti: Vitraj Borba Marhausa sa Tristanom

Marhaus (zvan Amurat, Amoroldo, Moraunt, Morholt, Morold, Morolf, Morolt) je bio jedan od Vitezova Okruglog stola iz legende o Kralju Arthuru.[1]

Marhaus je bio Irac, sin kralja Marhalta, Izoldin brat, šogor (neki kažu zet) kralja Anguisha i otac dvaju sinova Amorolda i Golistanta. On je bio jedan od najperspektivnijih arturovih vitezova prve generacije.[1]

Njegov lik najdetaljnije je opisao Thomas Malory u svojim ranim djelima .[1]

Nakon Morganina napada na Arthura i Uriena, Gawain i Ywain napustili su dvor, putem su naišli na bijeli štit koji je Marhaus ostavio da visi na drvetu i dvanaest djevojaka koje su ga prljale bacajući na njega blato, vičući da to rade zato što njegov vlasnik mrzi sve dame i gospođe. Marhaus se vratio i potjerao djevojke natrag u njihov toranj, pritom ubivši u borbi dvojicu čuvara tornja. Zatim je mirno očistio uprljani štit govoreći: ... zbog ljubavi koji mi je dao ovaj bijeli štit, nosit ću ga nadalje.[1]

Zatim se u prijateljskom nadmetanju pobio sa Gawainom. Dok je Gawain bio najsnažniji u podne, a zatim postepeno sve slabiji kako se spuštalo sunce, Marhaus je postao sve jači kako se veče primicalo, na taj način porazio je Gawaina. Objasnio mu je da su onih dvanaest djevojaka koje su uprljale i osknavile njegov štit bile lažne vile, ali i to da će on svim dobrim damama i gospođama, uvijek priteći u pomoć, kao što bi svaki vitez trebao činiti. Marhaus se zakleo na prijateljstvo sa Gawainom i Ywainom, pa su sva trojica zajedno krenuli u potragu za novim pustolovinama. U Arroyu su se upoznali s djevojkama Printemps, Été i Automne. Marhaus je izabrao Été i krenuo sa njom u potragu za novim avanturama, što je potrajalo godinu dana.[1]

Kad su došli u zamak vojvode Južnih močvara, Marhaus se lažno (i preuranjeno) predstavio - kao vitez Kralja Arthura i pripadnik Okruglog stola. To je vojvodu silno razljutilo jer mu je upravo vitez Gawain pobio sedam sinova, zbog tog je zahtjevao da se Marhaus mora sukobiti sa njim i šest preostalih sinova. Marhaus ih je sve redom pobijedio i pretvorio ih u arturove saveznike.[1]

Djevojka ga je zatim odvela na turnir koji je organizirala Gospa od Vawsa, on je na njemu uspio pobjediti četrdeset vitezova, pa je tako osvojio nagradu, zlatni prsten koji je vrijedio hiljadu solidusa. Slijedeću sedmicu njegova djevojka dovela ga na feud mladog vojvode Fergusa, gdje je Marhaus ubio problematičnog diva Taulurda.[1]

Prilikom povratka na godišnji susret sa Gawainom i Ywainom, upoznao je i pobijedio još četiri arturova viteza, Sagramora, Osanna, Dinadana i Felota. Sastavši se Gawainom i Ywainom, uputio se sa njima na Arthurov dvor, gdje su ga proglasili najboljim živućim vitezom i promovirali zajedno sa Pelleasom u Viteza Okruglog stola.

Kad je Arthur zaratio sa pretorom Luciusom, Marhaus se zajedno sa Lancelotom, Borsom, Kayom i Marrokom prihvatio uloge njegovog tjelohranitelja. On je bio jedan od vitezova koji su spasili Lancelota od Turquinea.[1]

Kad je Kralj Mark odlučio prestati plaćati porez irskom kralju Anguishu, on je odabrao Marhausa (kao šogora) da se u njegovo ime bori za njegovo pravo, protiv borca kog će izabratiti Mark. On je odabrao novopečenog viteza Tristana, Marhaus je ljubazno predložio mladom vitezu da odustane od borbe, jer nema nikakve šanse da pobijedi, ali je Tristan inzistirao da se bore.[1]

Nakon borbe koja je potrajala pola dana, sve dok Tristan nije toliko snažno udario mačem po Marhausovoj kacigi da je probio čelik i zabio mač u glavu. Iako je pokušao tri puta izvući mač, nije uspio, na to je Marhaus ustao bacio svoj mač i štit na Tristana i pobjegao do svog broda. Mornari su ga prebacili u Irsku, gdje je umro i pored svih napora koje su uložile Anguishove sluge da ga spase.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 „Marhaus” (engleski). Nightbringer. Arhivirano iz originala na datum 2017-08-27. Pristupljeno 31. 10. 2017. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]