Korisnik:Inokosni organ/igralište

iz Ljetopisa gospodnje godine MMXXIII

• Tijekom 20. stoljeća stanovništvo je znatno poraslo, iako je grad već u 14. vijeku bio naseljeno središte, ako uzmemo u obzir demografske razmjere tog vremena.

Također je prvi europski grad koji je 1884. uveo uličnu električnu rasvjetu sa 731 lampi. Značajan je centar za studije, sjedište pet univerziteta: universitatea de Vest, universitatea Politehnica, universitatea Victor Babeș, universitatea Regele Mihai I, universitatea Tibiscus. U gradu postoji i škola likovnih umjetnosti, brojne i bogate knjižnice, nekoliko muzeja. Tamo su smještene i njemačke (Banater Deutscher Kulturverein) i mađarske (Arany János Társaság) kulturne institucije. U Muzeju Banata su obimno predstavljeni pokrajinska umetnost i etnografija. Sjedište je rimokatoličkog i pravoslavnog biskupa. Rimokatolička temišvarska biskupija je osnovana 1930. i podređena je Bukureštanskoj nadbiskupiji, sadašnji biskup je József-Csaba Pál.

Pravoslavna temišvarska eparhija pojavila je se početkom 17. stoljeća u vezi sa Pećkom patrijaršijom, sadašnji arhijerej je Lukijan Pantelić. U gradu se nalaze brojne crkve i svetišta od povijesne važnosti i izuzetne ljepote.

Temišvar je pretrpio nekoliko napada i više puta je rušen i obnavljan, tako da je malo ostalo od nekih povijesnih građevina. Grad je dokumentiran prvi put 1212. godine pod nazivom castrum Temesiensis (Tamiška tvrđava), razvio je se u 14. stoljeću oko utvrde u srcu močvarnog tla. Sruštili su ga Tatari u 13. stoljeću, zatim su ga ponovno izgradili Mađari kada su Anžuvinci došli na snagu. Kralj Karlo Robert je 1316. u Temišvaru iznova sagradio tvrđavu koja će bit središte ugarskog carskog dvora nekoliko godina. Grad će se razvijati pod ugarskim anžuvinskim kraljevima. Početkom 1443. Janoš Hunjadi koristio je Temišvar kao vojno uporište protiv Turaka, izgradivši moćnu utvrdu. Osmanlije su grad više puta opsjedale 1416., 1420., 1462., 1476., 1491. i 1522. godine. Tijekom vladavine kralja Vladislava II., kraljevska moć je opala u korist magnata, koji su svoju moć koristili za ograničavanje slobode seljaka. Suočeni sa još jednim križarskim pohodom protiv Turaka, gladni narod predvođen sekelja Györgyem Dózsom pobunio je se protiv velikana. Dózseva pobuna je kod Temišvara krvavo ugušena od Jánosa Szapolje, što je imalo za posljedicu smanjenje socijalnog i ekonomskog položaja seljaka. Tvrđava Temišvar je godine 1552. – nakon junačke obrane i žrtvovanja Stefana Losonczya – pala u turske ruke i bila gotovo potpuno sruštena. Na mjestu su Turci uspostavili sjedište Temeşvarskog beylerbeya. Drevna županija Timiš (Comitatul Timiș) oteta je Turcima tek 1716. godine pobjedničkim pohodom princa Eugena u ime Habsburgovaca. Pak, oslobođenje je još jedamput razorilo grad. Grof Claudius Florimund von Mercy je prvo dao obnoviti drevnu tvrđavu, koja je u narednim godinama (1723-1765) uključena u urbanu cjelinu grada, odnosno 1751. godine kada grad prelazi pod civilnu upravu. Godine 1779. obnovljena je županija Temesvár, a 1781. grad je uvršten među slobodne kraljevske gradove. Iz razdoblja baroka datiraju katolička katedrala sv. Jurja (1736-1754), koju je projektirao Joseph Fischer von Erlach, te zgrade gradske vijećnice (1731-1734) i prefekture (1754). U tom razdoblju nastaje Trg Ujedinjenja. U baroknom stilu je i katedrala Vaznesenja, sagrađena 1744. godine oporukom episkopa Georgije Popović. Između 1786. i 1793. podignuta je manja crkva sv. Nikole, dok je 1772/1774 sagrađena katolička crkva Rođenja Bogorodice. Prvi luteranski obred u Temišvaru je održan 1795. godine a 1839. zajednica je osveštala svoju crkvu. Temišvar je bio središte teških borbi za vrijeme revolucije iz 1848. Godine 1849. postao je glavni grad novog austrijskog vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata. Pokrajina je ukinuta 1860. Godine 1853. u gradu je uvedena telegrafija. Temišvar je također bio prvi grad u Kraljevini Mađarskoj koji je imao stanicu hitne pomoći. Godine 1915. grad je bio stožer generala Mackensena i središte priprema za pohod na Srbiju. Kazalište je 1936. potpuno obnovljeno pod nadzorom arhitekta Duilija Marcua. Mirovnim ugovorom iz Trianona (1920) najvažniji dio županije sa gradom Temišvarom pripao je Rumunjskoj, a ostatak Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ulaskom Rumunjske u Drugi svjetski rat na strani sila Osovine 22. juna 1941. osiromašilo je stanovništvo cijele zemlje, uključujući Temišvar. Situaciju su dodatno pogoršali valovi izbjeglica iz Besarabije, Bukovine i Moldavije. Njemačko ratno zrakoplovstvo držalo je jedan vojni aerodrom u Temišvaru od 1941. 17. augusta 1942. rumunjski šef države maršal Ion Antonescu odobrio je deportaciju Židova iz Arada, Temišvara i Turde. U ljetu 1944. britansko i američko zrakoplovstvo su bombardovali naftna polja i razne rumunjske industrijske centre, pogodeći željezničku stanicu i željeznička postrojenja. Rumunjska je Mađarskoj objavila rat 7. septembra i odmah zatim je došlo do njemačko-mađarske protuofenzive u smjeru Arada i Temišvara, koju su Rumuni uspijeli odbiti. Dana 12. septembra 1944. Crvena armija je ušla u Temišvar. U decembru 1989. u gradu je započeo narodni ustanak protiv komunističkog režima Nicolaea Ceauşescua, nakon što je Securitate deportirala mađarskog kalvinističkog pastora Lászlóa Tőkésa.

• 
  Grad Temišvar
• 
  Trg Ujedinjenja u Temišvaru
• 
  Trg Pobjede u Temišvaru

Bibliografija

• (en) Eurostat regional yearbook. Luxembourg: Eurostat / Publications Office of the European Union. 2022. str. 226. ISBN 9789276529521.