Ferenc Münnich
| Ferenc Münnich | |
|---|---|
 Ferenc Münnich kao član ilegalnog komunističkog pokreta 1921. godine. | |
| Rođenje | 18. 11. 1886. Seregélyes
|
| Smrt | 29. 11. 1967. (dob: 81) Budimpešta
|
| Politička stranka | Komunistička partija Mađarske, Mađarska radnička stranka |
Ferenc Münnich (Seregélyes, 18. novembra 1886. – Budimpešta, 29. novembra 1967.), mađarski političar. Bio je predsjednik Vijeća Mađarske od 1958. do 1961. godine.
Biografija[uredi | uredi kod]
Rođen je 18. studenoga 1886. u selu Seregélyesu blizu Székesfehérvára, od farmaceuta Ede Münnicha i Ilone Szájbéli.[1] Očeva porodica je bila njemačkog podrijetla.[1] Započeo je studij prava na Luteranskoj pravnoj akademiji u Prešovu,[1] a 1910. doktorirao je na Univerzitetu u Klužu. Tijekom služenja vojnog roka prijavio se za časničku izobrazbu, 1911. otpušten je kao zastavnik i do 1914. radio je u raznim odvjetničkim uredima.[1] Po izbijanju Prvog svjetskog rata pozvan je u vojnike, borio je se u vojsci Austro-Ugarskog Carstva i odlikovan je tijekom galicijske ofenzive te dobio je čin poručnika.[1] U novembru 1915. njega i njegovu jedinicu zarobili su Rusi i odveli u zarobljenički logor u Tomsk u Sibiru, gdje se upoznao sa socijalističko-komunističkim idejama.[1] Godine 1917. postao je član tomske organizacije Ruske socijaldemokratske radničke partije, kasnije Ruske boljševičke partije. U ljeto 1918. od bivših ratnih zarobljenika organizirao je internacionalističke odrede, a sudjelovao je u građanskom ratu (1918/21.) kao zapovjednik bataljuna, a potom pukovnije.[1]
Godine 1918. oslobođen je i vratio je se u Mađarsku gdje je sudjelovao u revolucionarnom eksperimentu Béle Kuna u sovjetskom stilu. U novembru 1918. zajedno sa Belom Kunom i drugim drugovima osnovao je Mađarsku komunističku partiju. Godine 1919., nakon pada vlade Béle Kuna, sklonio je se u SSSR. Potom je sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu u redovima 13. bataljuna Rakosi internacionalne brigade, a zatim se borio u SSSR-u tijekom Drugog svjetskog rata.
Poslije 1945. pristupio je Mađarskoj komunističkoj partiji, postao je nadzornik budimpeštanske policije, bio je mađarski ambasador u Moskvi (1954/56.), ministar obrane (1956/57.), te predsjednik vlade (1958/61.). Tijekom Mađarske revolucije 1956. nakratko se pridružio vladi Imrea Nagya kao ministar unutarnjih poslova, a potom je pobjegao u SSSR. U domovinu se vratio tek nakon stvaranja vlade Jánosa Kádára. Godine 1965. i 1967. dodijeljena mu je Lenjinovu nagradu. 13. septembra 1961. postao je državni ministar u drugoj vladi Jánosa Kádára. Umirovljen je u junu 1965., bio je član političkog odbora MKP-a do decembra 1966., a član komunističke partije i saborski zastupnik ostao je do kraja života.[1] Umro je u 81. godini 29. novembra 1967. u Budimpešti.[2]
Povezano[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- (hu) „Münnich Ferenc”. Nemzeti Emlékezet Bizottsága. 14. septembar 2015. Pristupljeno 14. 5. 2024.
