Dimitrije Milenković
Dimitrije Milenković | |
---|---|
1935. | oktobar 1935. |
Niš | NišKraljevina SHS |
Datum smrti: | [[]] [[]] |
Mesto smrti: | () |
1935.
Dimitrije "Mita" Milenković (26. oktobar 1935) je jedan od najpoznatijih književnika iz Niša, i ugledno ime u savremenoj srpskoj poeziji, koji od 1953. objavljuje poeziju priče i eseje u najznačajnijim časopisima. Prevođen je na više od jedanaest svetskih jezika i zastupljen u brojnim antologijama mnogih zemalja Evrope [1][2].
Život[uredi | uredi kod]
Dimitrije Milenković rođen je 26. oktobra 1935. u Nišu, u porodici poznatog niškog trgovca Dragutina Milenkovića. Osnovno školovanje zavrio je u školi „Vožd Karađorđe“‚ a srednje u gimnaziji „Stevan Sremac“ u Nišu. Na filološkom fakultetu u Beogradu diplomirao je jugoslovensku i svetsku književnost. Po završetku studija u Beogradu vraća se u Niš gde se bavio kulturom u širokom značenju te reči. Njome se Milenković bavio kao novinar, kao kritičar i esejista, kao urednik, kao organizator i kao funkcioner. Prvo kao novinar a od 1960. i kao rukovodilac na dužnosti glavnog urednika „Glasa omladine“, urednika kulturne rubrike „Narodnih novina“, direktora izdavačke kuće „Gradina“ i Narodnog pozorišta u Nišu.
Milenković je sve vreme i aktivni učesnik u mnogim kulturnim poduhvatima u Nišu, kao predsednik Odbora za međunarodnu kulturnu, prosvetnu i naučnu saradnju Skupštine grada Niša, Sekcije Udruženja književnika Srbije za Nišavski i Južnomoravski region, umetnički direktor Književne kolonije u Sićevu, dugogodišnji član Saveta i redakcije časopisa „Gradina“. Stalni je član žirija od osnivanja Fonda „Dejan Mančić“ 2000. godine. „Međutim intimna i trajna, kako se sada pokazuje, i istinska njegova preokupacija bila je i ostala poezija“.
Živi i stvara u rodnom Nišu, u srećnom braku sa suprugom Slobodankom (Dankom) sa kojom ima ćerke Tamaru i Biljanu.
Delo[uredi | uredi kod]
Književna dela Dimitrija Milenkovića traju skoro šest decenija, od prvih objavljenih pesama 1953. godine; „Radost“ „Kaskade“ „Lepota“, „Pesma“. Svoju prvu samostalnu zbirku pesama, birajući samokritički sam svaku pesmu, Milenković je pripremao čitavu jednu deceniju. Bila je to „Pripitomljena svetlost“ u izdanju niškog književnog društva "Nestor Žučni". Od tada kroz preko više od sedamnaest objavljenih knjiga može da se prati kako je stvaralačka figura ovog književnika rasla smireno, dosledno i estetski osmišljeno, sve do uglednog i savremenog predstavnika srpske poezije. Za sobom ima i bogatu bibliografiju sa preko hiljadu bibliografskih jedinica, mahom književnog karaktera.
Milenković je svoju zrelu pesničku avanturu započeo u periodu nepodeljenog i bučnog uspeha svog samo godinu dana starijeg kolege i sugrađana i bliskog druga iz gimnazijske literalne sekcije, Branka Miljkovića. Njegova „Utopljenica“, u jednom segmentu nosila je elegijsku potku Brankove „Uzalud je budim“
Milenković raspolaže izuzetnim i dragocenim darom za pretakanje poetskih slika u misao, što je bio jedan od najznačajnijih razloga da njegova poezija skoro šest decenija traje ne samo u srpskom jeziku (na kome on stvara) već i u jedanaest svetskih jezika u koje je pretočena. Njegova dela su prevođena i objavljivana u brojnim antologijama u Francuskoj, Italiji, Bugarskoj, Rusiji, Grčkoj, Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama. U izdavačkim kućama u Nišu, Beogradu, Zagrebu, Bariju objavljeno je i preko petnaest Milenkovićevih knjiga. Autor je više antologijskih izbora poezije, koautor Sabranih dela Branka Miljkovića i knjige njegovih ranih pesama „Pohvala svetu“.
Milenkovićevu poeziju ponekad nije lako odgonetnuti kao i tajnu njegovog složenog pevanja, mišljenja, vibracije stiha i složenost stilskih figura što najbolje ilustruje italijanski kritičar Enriko Banjata:
Milenkovićevo pevanje je artikulisano na kompletno stilskom registru, koji ga pre svega čini složenim za razumevanjem; višeslojno je, čas se iskazuje kroz simbolički, čas kroz nadrealistički iskaz, česte su eliptične, aluzivne forme. Stih je retko izlomljen, sažet, pribegava neuobičajenim slikama, nesvakodnevnim rečima i izrazima. Dakle to je poezija koja stapa šarm i dubinu misli u elegantnu samosvojnu lingvističku tvorevinu (Enriko Banjata)
Svi oni koji više decenija unazad prate literarna događanja u Srbiji, mogli su da primete da:
Milenković pripada onoj malobrojnoj grupi pesnika koja nije provocirana dnevnim događajima, nije podlegla zahtevima „ograničene etike“, onoj grupi koja stvara svovremensku poruku nemirenja i ostvaruje suštinu pravog poetskog iskaza... Pesnik je druženje sa ljudima, travama, kamenjem, nebom i beskrajem iskoristio i isprogramirao svoju poetiku kroz neposredan, impulsivan i posve plodotvoran umetnički kredo
(Blagoje Glozić)
Milenković i u drugoj deceniji 21. veka i dalje nastavlja da radi i pretače u tišini rodnog Niša, svoje vredno poetsko zdanje koje će nas još mnogo godina pleniti prefinjenim tkanjem misli, osećanja i mnogobrojnim vizijama.
Objavljene knjige[uredi | uredi kod]
Od 1964. do 2008. Milenković je objavio sledeće gnjige pesama;
- „Pripitomljena svetlost“ (1964)
- „Kopna“ (1972)
- „Glas prijatelja“ (1974)
- „Soneti o Naisi“ (1977)
- „Osmeh je najdraži gost“ (1980)
- „Srce spavača“ (1985)
- „Potop i nebesa“ (1988)
- „Bez noja“ (1990)
- „Povratak u Naisu“ (1991)
- „Sićevačke vizije“ (1995)
- „Taloženje smisla“ (1999)
- „Jezgra“ (1995)
- „Ushit i san“ (2003)
- „Iz dubokog sveta“ (2008
Milenković je objavio i sledeće antologije;
- „Pesme sa krila noge“ (1978)
- „Krilata zvezda“ (1981)
- „Sve što cveta“ (1996)
- „Ljubavni poziv nepostojanja“ (—)
- „Svetlost uznesenja“ - antologija svetske i duhovne poezije. (2008)
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]
Milenković je dobitnik brojnih nagrada i priznanja od kojih su najznačajnija;
- Nagrada Beogradskog univerziteta za poeziju (1958)
- Oktobarska nagrada grada Niša (1973)
- Dve nagrade za kulturni događaj godine
- Zlatni znak KPZ Srbije
- Nagrada za poeziju Fonda „Dragojlo Dudić“
- Specijalne plaketa za značajno književno stvaralaštvo italijanskih pisaca (1989)
- Srebrna plaketa Saveza novinara Jugoslavije
- Zlatna medalja Evropske akademije umetnosti (2004)
- Stalni član žirija od osnivanja Fonda „Dejan Mančić“ (2000)
Izvori[uredi | uredi kod]
- Mirjana Mihajlović, Uzbudljivi poetski svet Dimitrija Milenkovića, Pogovor u knjizi Ushit i san Dimitrija Milenkovića, Zograf, 2003 str 107-116
- Književno i dramsko stvaralaštvo, u Istorija Niša - treća knjiga, Gradina i Prosveta Niš, Niš, 1986, str. 426-428
- Sava Penčić, Nad poezijom Dimitrija Milenkovića Predgovor u knjizi Dimitrija Milenkovića „Taloženje smisla“, Prosveta, Niš, 1998 str. 7-18
- Đani Salustio, Ponovo izmišljen svet, Povodom knjige „Bez Noja“ Dimitrija Milenkovića, „La Vilisa“ Bari 1991
- Jelena V Cvetković, Predeo izjednačavanja jave, Predgovor u knjizi Dimitrije Milenković; „Jezgro“ Prosveta, Beograd 1995
- Svetomir Đurović, Naisa ili koren smisla, Predgovor u knjizi Dimitrije Milenković „Povratak u Naisu“, Gradina 3-4, Niš, 1992.
- Leksikon pisaca Jugoslavije
- Ko je ko u Srbiji, 1991, str.287