Baranja
Baranja (mađarski Baranya [ˈbɒrɒɲɒ]), geografska regija između rijeka Drave i Dunava; obuhvaća 5688 km2, od čega 4541 km2 u Republici Mađarskoj i 1147 km2 u Republici Hrvatskoj.
Položaj[uredi | uredi kod]
Rijeke Dunav i Drava tvore među prema Bačkoj i Slavoniji, a hrvatska državna granica prema Mađarskoj povučena je kroz ravničarski kraj bez reljefne ili hidrografske prepreke. Taj prostor dio je šire, historijske županije Baranje.
Administrativno Baranja danas pripada Osječko-baranjskoj županiji, dok je za vrijeme Jugoslavije pripadala regiji zvanoj Slavonija i Baranja, odn. Zajednica općina Osijek.
Najstarija naselja spominju se već u XII. stoljeću (Branjin Vrh); ostala su zasnovana tokom XIII. i XIV. stoljeća. Do podjele županije Baranje došlo je Trijanonskim mirom 1920. godine. Manji, tada jugoslovenski, a sada hrvatski dio Baranje obuhvaća 1147 kvadratnih kilometara, dok mađarski dio obuhvaća 4541 kvadratni kilometar.
Saobraćajna povezanost[uredi | uredi kod]
Glavna veza Baranje s ostalim područjima Hrvatske jeste željeznička i cestovna prometnica Beli Manastir-Osijek. Izgradnja Batinskog mosta preko Dunava kod Batine (1974) pridonijela je boljem povezivanju sa susjednom Bačkom, a izgradnja cestovnog mosta preko Drave kod Belišća boljem povezivanju sa Slavonijom. Veza s Mađarskom ostvaruje se preko graničnog prelaza Duboševica-Udvar (ranije: Kneževo-Udvar) cestom Beli Manastir-Mohač (od 0-24 sata) ili preko graničnog prelaza Baranjsko Petrovo Selo-Beremend (0-24 sati) ili željezničkom prugom Beli Manastir-Mađarboja (Magyarbóly).
Geografija[uredi | uredi kod]
Geološki sastav tla[uredi | uredi kod]
Baranja je pretežno nizinski kraj (najviši vrh Kamenjak ima 243 m, na Banskom brdu) s vrlo mladim reljefom. U sastavu i građi prevladavaju holocenski i pleistocenski sedimenti (les i lesolike naslage, pijesci i dr.). Ističu se ove morfološke cjeline: mlađe naplavne ravni, starija holocenska terasa Drave, mlađa i starija virmska terasa Drave, mlađa virmska terasa Dunava, lesne zaravni i Bansko brdo.
Vode[uredi | uredi kod]
Vrlo vlažne naplavne ravni (osobito u području Kopačkog rita) zauzimaju 63 % područja Baranje. Ocjedita područja (riječne terase i lesne zaravni) najpogodnija su za naseljavanje i poljoprivredu (černozjomi i smeđe tlo). Problemi poplavnih područja Drave, Dunava i Karašice rješavaju se već gotovo dva stoljeća. Do sada je u Baranji meliorirano oko 100.000 ha. Izgrađeno je oko 135 km nasipa i preko 1000 km kanala, a radi lakše plovidbe presječeni su i neki meandri Dunava i Drave. Najznačajniji vodeni tok je Dunav, koji je plovan čitave godine.
Klima[uredi | uredi kod]
Baranja ima umjereno kontinentalnu klimu. Po prosječnoj godišnjoj količini oborina (642 mm) ubraja se među najsuvlje dijelove Hrvatske. Prosječna je godišnja temperatura 10,7 °C. Na području Baranje najčešće piri sjeverozapadni vjetar.
Vegetacija[uredi | uredi kod]
Od nekadašnjeg prirodnog vegetacijskog pokrova (hrastove šume i dr.) samo su u naplavnim ravnima mjestimično još sačuvani veći kompleksi hrasta lužnjaka, vrbe i johe. Osnovna vegetacija Kopačkog rita jesta šaš, trstika i sl. Viši, ocjediti dijelovi terasa, zaravni i Banskog brda pretvoreni su u otvorene agrarne prostore. Manje površine pod šumom sekundarnog su porijekla.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje iz neolitika. Kad su došli Mađari (potkraj IX. st.), oni su uglavnom asimilirali Slavene. Srednjovjekovna Baranja bila je gusto naseljena. U tursko doba (1526-1687) naseljavaju se u Baranji Srbi. Kad su se Turci poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavaju Hrvati (Šokci) iz okolice Srebrenice u Bosni (1689-1713), a za seobe Crnojevića (Čarnojevića) doseljava se i mnogo Srba. Od 1720. naseljavaju se Nijemci, ponajviše iz Austrije, Porajnja i Bavarske. Mađari su se zadržali uz Dunav i na Banskom brdu.
Prema podacima iz 1720. godine Baranja je imala 6.900 stanovnika. Otada pa do raspada Jugoslavije (1991), osim u razdoblju Prvog svjetskog rata i 1948-1953. kada se (zbog ratnih stradanja i iseljavanja Nijemaca) stanovništvo prorijedilo, ono je bilo u stalnom u porastu. Od 1991. godine stanovništvo se smanjuje, prvo zbog ratnih zbivanja, a nakon rata zbog iseljavanja srpskog i nevraćanja u punoj mjeri uglavnom hrvatskog stanovništva koje je izbjeglo na početku i tokom rata. Kasnije se broj stanovnika smanjuje i zbog ekonomskog iseljavanja, uzrokovanog dugotrajnom ekonomskom krizom.
U Baranji je složena nacionalna struktura. Baranju su potkraj Drugog svjetskog rata napustili Nijemci, a kolonizirali 1945-1948. Hrvati i Srbi iz Hrvatskog zagorja, Međimurja, odn. Banije i Dalmacije.
Izvori[uredi | uredi kod]
- "Enciklopedija Jugoslavije" (1 A-Biz), JLZ, Zagreb, 1980.
Naselja u Baranji[uredi | uredi kod]
Samostalna[uredi | uredi kod]
Abecedni popis svih naseljenih mjesta u Baranji koja imaju status samostalnog naselja (s linkovima na popise ulica u tim naseljima).
