Aretusa (Migdonija)
Aretusa (starogrčki: Ἀρέθουσα) ime je drevnog grčkog grada koji se nalazio u oblasti Migdoniji.[1] Prema jednoj tradiciji, u tom je gradu umro i bio pokopan slavni grčki tragičar Euripid.[2] Međutim, u drugim izvorima kao mesto njegove smrti navode se Bormisk[3] i Pela.[4]
Aretusa se spominje u Pseudo-Skilakovom putopisu kao jedan od gradova koje su naseljavali Grci iznad ostrva Palene. U tom je putopisu Aretusa spomenuta uz gradove Alaptu i Apoloniju. Strabon smešta Aretusu u Migdoniju, na obali jezera Bolbe.[5] Plinije Stariji kaže da se i Aretusa i Apolonija nalaze u Migdoniji i dodaje da su oba grada daleko od mora.[6]
Grad su najverovatnije u 7. veku pne. osnovali kolonisti iz Halkide na Eubeji i nazvali ga po izvoru Aretusi koji se nalazio u blizini njihovog rodnog grada.[1] U 5. veku pne. Perikle je tamo poslao dve hiljade kleruha jer je ta oblast bila bogata rudama i drvnom građom. Početkom 4. veka grad ulazi u Drugi atinski pomorski savez, a kasnije ga zauzima Filip II Makedonski. U Aretusi je bio posebno razvijen kult orfičkih misterija. Na akropoli u Aretusi Justinijan I podigao je jedno utvrđenje.
Ostaci grada, za koji se veruje da je nekadašnja Aretusa, pronađeni su u blizini današnjeg sela Rendine.[7]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Smith 1854, s.v. Arethusa (5)
- ↑ Plutarh, Likurgov život, XXXI, 3.
- ↑ Stefan Bizantinac, s.v. Βορμίσκος.
- ↑ Martine Perrin-Henry, Aulôn de Macedoine, Euripide et la vie Egnatia: Recherches de géographie historique en Macedoine Oriental, Universidad de Dijón, str. 247.
- ↑ Strabon, Geografija, VII, fr. 36.
- ↑ Plinije Stariji, Prirodoslovna pitanja, IV, 17.
- ↑ Hansen & Nielsen 2004, str. 816–817
Literatura[uredi | uredi kod]
- Hansen, Mogens Herman; Nielsen, Thomas Heine (2004). An inventory of archaic and classical poleis. New York: = Oxford University Press. ISBN 0-19-814099-1.
- Smith, William (1854), „Arethusa (5)”, Dictionary of Greek and Roman Geography, London