Zgrada željezničke stanice Bistrik
.jpg)
Zgrada željezničke stanice Bistrik nalazi se u naselju Bistrik, na padinama Trebevića, u dijelu Starog Grada. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. jula 2010. godine, donijela je odluku da se stanica proglasi za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Historija[uredi | uredi kod]
U sklopu razvoja željezničke mreže, počinje se graditi Istočna pruga, dužine 161,5 km. Ova pruga je bila uskotračna i njena izgradanja je trajala oko 15 godina. Puštena je u saobraćaj 4. jula 1906. godine. Iste godine izgrađena je i Zgrada željezničke stanice na Bistriku. Projekat za ovu zgradu je izradilo Tehničko odjeljenje Bosanskohercegovčkih državnih željeznica.[2]
Zgrada stanice izgrađena je kao tipski projekat, nepoznatog arhitekte. Ista ovakva stanična zgrada izgrađena je na Palama). Izgradnjom stanične zgrade, kao i njenih pratećih sadržaja: bifea, zgrade za upravitelja i skladišta tovarne građe, kao i izgradnjom nasipa, tunela i mosta, izgled stare mahale se potpuno izmijenio. Izgradnjom staničnih objekata, ukupna slika ambijenta nije bila uništena, kompleks se relativno dobro uklapao u ukupnu sliku ovog dijela Bistrika. Ukidanjem Istočne pruge 1973. godine, stanična zgrada Bistrik je u potpunosti izgubila svoj osnovni značaj. U njenoj neposrednoj blizini nalazio se i prvi od ukupno 134 tunela na trasi do Beograda. Bistrička stanica je u svojim posljednjim godinama stekla svjetsku prepoznatljivost, jer su se pored nje snimali kadrovi filma Valter brani Sarajevo.
Danas, stanična zgrada Bistrik je građevinski u lošem stanju, dijelom zbog ratnih djelovanja, a dijelom zbog neadekvatnih građevinskih intervencija. Od ostalih dijelova kompleksa ostale su samo ruševine, dok je na mjestu gdje se nalazila pruga izgrađena saobraćajnica u vidu gradske zaobilaznice. Nakon što je posljednji voz, popularni Ćiro ispraćen sa stanice početkom avgusta 1978. godine, zgrada je služila kao stambeni prostor.
U oktobru 2020. godine[3] započela je obnova koje je završena 2022. godine.[4] U bistričkoj stanici otvoren je restoran i stalna muzejska postavka iz filma "Valter brani Sarajevo".
Opis[uredi | uredi kod]
Zgrada željezničke stanice Bistrik u Sarajevu, sa svojim naglašenim kosim krovovima i bogato obrađenim drvenim strehama, predstavlja tipičan primjer «alpskog ili romantičarskog stila» arhitekture austrougarskog perioda. Zgrada je razvijena u horizontalnom smjeru kroz tri volumena različitih visina. Funkcionalno, oni su bili povezani samo na prizemnoj etaži.
Nacionalni spomenik[uredi | uredi kod]
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 04.do 10. jula 2006, donijela je odluku da se željeznička stanica proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[5] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Fevzija Ajdin - Historija željeznica Bosne i Hercegovine - Nacionalna univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2006. -
- Dževad Juzbašić - Izgradnja željeznica u BiH u svijetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. Akademija nauka i umjetnosti BiH Sarajevo, 1974.
- Dušan Žigić - Izgradnja pruga i historija željeznica u Bosni i Hercegovini od 1872 do 1972
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Zgrada željezničke stanice Bistrik”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2006.
- ↑ „Uskotračne željeznice u Bosni i Hercegovini”. zeljeznice.net. Pristupljeno 10. 6. 2016.
- ↑ „Bistrička stanica nakon 42 godine postaje muzej: Zvanično počeli radovi na rekonstrukciji ovog nacionalnog spomenika | Sarajevo.ba” (bs). www.sarajevo.ba. Pristupljeno 2024-04-03.
- ↑ BiH, N1 (2022-04-06). „Pogledajte kako izgleda obnovljena Željeznička stanica Bistrik u Sarajevu” (bs-BA). N1. Pristupljeno 2024-04-03.
- ↑ „Željeznička stanica Bistrik”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.
