Tit Flavije Sabin (konzul 69)

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostale upotrebe, pogledajte članak Tit Flavije Sabin.

Tit Flavije Sabin (Titus Flavius Sabinus, ? - 82?) bio je rimski političar i plemić rodom iz Flavijevske dinastije. Rodio se kao sin Tita Flavija Sabina, brata budućeg cara i osnivača dinastije Vespazijana. U Godini četiri cara je služio kao konzul, te se opredijelio kao pristaša cara Otona, ali je nakon njegove smrti iskazao vjernost novom caru Viteliju. Kada se kasnije iste godine Vespazijan u Judeji pobunio protiv Vitelijeve vlasti, otac i sin su organizirali Vespazijanove pristaše u samom Rimu. Međutim, dva dana prije Vespazijanovog ulaska u Rim u decembru 69. su se obojica našla opkoljena i napadnuta na Kapitolu od strane vitelijevaca. Tom prilikom je otac ubijen, ali je sin uspio pobjeći.

Nakon što je na vlast došao njegov rođak Domicijan, godine 82. je pogubljen zato što ga je glasnik greškom oslovio s izrazom "imperator", titulom rezerviranom za careve, a što je protumačeno kao zavjera.

Imao je dva sina - Tita Flavija Sabina i Tita Flavija Klemensa; obojica su kasnije također pogubljena od strane Domicijana.

Sources[uredi - уреди]

  • Tacit, Historije
  • Suetonius, Život dvanaest Cezara
  • Cassius Dio, Rimska historija
  • Arnold Blumberg (ed) (1995), Great Leaders, Great Tyrants?: Contemporary Views of World Rulers Who Made History