Stojan Ćelić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Stojan Ćelić, (1925. Bosanski Novi/Novi Grad – 1992. Beograd), bio je likovni umjetnik.

Sa porodicom se preselio u Beograd 1937. godine. Tokom 1942. godine pohađao je časove crtanja u školi Mladena Josića. Akademiju (danas Fakultet) likovnih umetnosti u Beogradu je upisao 1943. godine, u klasi Nedeljka Gvozdenovića. Diplomirao je 1951. odine,a postdiplomske studije je završio 1953. godine. Naredne godine je izabran za asistenta na pomenutom fakultetu, a zatim (1957) za docenta. U periodu od 1971. do 1973. godine bio je dekan na Fakultetu likovnih umetnosti. Od 1956. do 1960. godine bio je sekretar Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije. U periodu od 1965. do 1970. godine bio je glavni i odgovorni urednik časopisa "Umetnost". Za redovnog član SANU izabran je 1978. godine.

Izlagao je u zemlji i inostranstvu. Prvu samostalnu izložbu je imao 1954. godine.

Umjetnički rad[uredi | uredi kod]

Ako se izuzmu kratkotrajna slikanja portreta, motiv prostora je osnovna slikarska tema cjelokupnog stvaralaštvo Stojana Ćelića i to u rasponu od slikanja konkretnog predjela do njegove postepene sublimacije i pretakanja u apstraktne kompozicije. Osim slikarstvom i grafikom, bavio se tapiserijom, mozaikom.

Legat Stojana Ćeliča u Novom Gradu proglašen je za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik na sjednici održanoj od 15. do 21. marta 2005. godine u Sarajevu. Nacionalni spomenik čini 41 umjetničko djelo: četiri ulja na platnu, šest crteža, trideset jedna grafika. Smješten je od 1988. godine, u Kulturno–obrazovnom centru u Novom Gradu (BiH), u Karađorđevoj ulici broj 71.

Autor je nekoliko monografija kao što su: “Nedeljko Gvozdenović” i “Marko Čelebanović”. autor je mnogobrojnih tekstova o likovnoj umjetnosti, te knjiga “Između sveta i slike” ( 1981) i “Sudbina skulpture” ( 1994). Bavio se i likovnom kritikom.

Priznanja[uredi | uredi kod]

  • Oktobarska nagrada za grafiku, 1958
  • Sedmomajska nagrada za slikarstvo, 1960
  • Nagrada "Politike" za samostalnu izložbu u Salonu Muzeja savremene umetnosti, 1969.
  • Oktobarska nagrada za slikarstvo, 1972.
  • Plaketa grada Beograda 1944-1948. za rad i doprinos u razvoju Beograda, 1984.
  • Orden rada sa crvenom zastavom, 1988.
  • Nagrada AVNOJ-a, 1989.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Legat Stojana Ćelića”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13.9.2018. [mrtav link]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Irina Subotić - Snoviđenja iz stvarnosti. Stojan Ćelić, Beograd, 1996, 9-101.
  • Ivana Simeonović - Umetničko delo kao dokaz o vrhunskoj ljudskoj kreativnoj moći. Stojan Ćelić, Beograd, 1996, 107-166.
  • Sonja Ćirić - Jedan vek grafike: kultura, suština, vreme, "Vreme" broj 673, Beograd, 23.11. 2003.
  • Sava Ristanović - Stojan Ćelić – grafike, crteži, pasteli, Katalog izložbe, Gradska galerija Užice, Užice, 2004.
  • Olivera Vukotić - Rani radovi-izložba «Decembarska grupa», Galerija Zepter, Dnevnik, 12.1.2004, Novi sad, 2004.
  • Miodrag B. Protić - Slikarstvo i vajarstvo 20. veka – Druga epoha – slikarstvo posle 1950. godine, Beograd, 2003, www.rastko.org.yu.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]