Stereofonija

Izvor: Wikipedia

Izraz stereofonski zvuk, stereo ili stereofonija se koristi za svaki oblik reprodukcije zvuka prilikom koje se nastoji stvoriti iluzija direkcionalnosti (usmjerenosti) i zvučne perspektive. To se obično postiže kroz korištenje dva ili više audio kanala kroz konfiguraciju dva ili više zvučnika na način da se stvori dojam zvuka koji se čuje iz više smjerova, kao kod prirodnog zvuka. Tako se izraz stereofonija u širem smislu može koristi za kvadrofonske ili "surround sound" sisteme kao i za uobičajene 2-kanalne sisteme sa 2 zvučnika. Kao suprotnost stereu se navodi monofonija ili "mono" zvuk, gdje se koristi samo jedan kanal sa jednim zvučnim poljem. Stereo danas predstavlja standard za reprodukciju zvuka na radiju, televiziji, diskografskim izdanjima i u kino-dvoranama.

Riječ potiče od grčkih riječi "στερεός" (stereos), "čvrst" i "φωνή" (phōnē), "zvuk, glas".


Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]