Sinod u Laodikeji

Izvor: Wikipedia

Sinod u Laodikeji, također poznat i kao Šesti pomesni sabor, bio je kršćanski sinod, odnosno regionalni skup biskupa i vodećih svećenika iz Male Azije, održan 363. u Laodikeji. Održan je nedugo nakon smrti rimskog cara Julijana, kojom je okončan posljednji pokušaj da se u Carstvu obnovi paganizam, ali i dio carskih teritorija pao pod vlast prema kršćanstvu neprijateljski raspoložene sasanidske Perzije.

Sinod u Laodikeji je donio niz kanonskih pravila za Crkvu i vjernike, koji se tiču liturgijske prakse, ponašanja svećenika i vjernika, ograničenja prilikom Korizme te određivanja biblijskog Kanona. Jedan od najvažnijih kanona je bila zabrana kršćanima da praznuju Sabat, odnosno da se odmaraju isključivo na Dan Gospodnji, odnosno nedjelju.

Sinod u Laodikeji je zvanično odredio hrišćanski biblijski kanon. Sinod ograničava javno čitanje u crkvi samo na kanonske knjige Starog i Novog Zaveta. Navodi se spisak knjiga Novog zaveta, koji sadrži 26 knjiga, sve osim Knjige Otkrivenja, i Stari zavet, koji sadrži 22 knjige, plus knjigu Baruha i Pismo Jeremije.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

  • Canons of the Council of Laodicea with annotations
  • Philip Schaff (ed.), The Seven Ecumenical Councils (A Select Library of the Nicene and Post-Nicene Fathers of the Christian Church, vol. XIV), "The Canons of the Councils of Ancyra, Gangra, Neocæsarea, Antioch and Laodicea, which Canons were Accepted and Received by the Ecumenical Synods". Synod of Laodicea.