Rimski brojevi

Izvor: Wikipedia

Rimski brojevi - naziv je brojevnog sustava koji ne sadrži brojku nula, a nastao je u vrijeme starih Rimljana.

Osnovne brojke[uredi - уреди]

Brojke su slijedeće:

  • I - za broj 1
  • V - za broj 5
  • X - za broj 10
  • L - za broj 50
  • C - za broj 100 (lat. centum - sto)
  • D - za broj 500 (ili pola grčkog slova Phi, koje je značilo 1.000)
  • M - za broj 1.000 (lat. mille - tisuću) ili grčko slovo Φ (Phi)

Izvedene brojke[uredi - уреди]

Brojevi između navedenih tvore se zbrajanjem ili oduzimanjem

  • 2 = II (zbroj 1+1)
  • 3 = III (zbroj 1+1+1)
  • 4 = IV (razlika 5-1, ako broj koji je naprijed manji od onoga iza, oduzima se od većeg)
  • 6 = VI (zbroj 5+1)
  • 7 = VII (zbroj 5+1+1)
  • 8 = VIII (zbroj 5+1+1+1)
  • 9 = IX (razlika 10-1)

Rimljanima nisu trebali veći brojevi od par desetaka tisuća, a ostale se ionako lako moglo napisati.

Mane i vrline sustava[uredi - уреди]

Vrlina ovog sustava je vizualno predočavanje brojeva, tako da ga djeca lako uče (male brojeve).

Mana je njegova ograničenost, nema decimalnih brojeva, velik broj znamenaka za velike brojeve (ili treba izmišljati nove znamenke), nepostojanje nule kao koncepta.