Pulakesi II

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Pulakesin II (kannada: ಇಮ್ಮಡಿ ಪುಲಿಕೇಶಿ) je bio vladar južnoindijske dinastije Čalukja koji je vladao od oko 610. do oko 642. i za čije je vladavine država Čalukja stekla nadzor nad najvećim dijelom centralne Indije, odnosno Dekana. Tradicionalno se smatra najvećim vladarem Čalukja.

Njegovo pravo ime je bilo Ereya. Bio je sin kralja Kirtivamana I. Kada mu je otac umro 597. godine, bio je malodoban, i prijestolje je preuzeo Kirtivamanov brat Mangalesa. Kada je odrastao, Ereya je došao u sukob sa stricem; prvo je izbjegao u teritoriju Bana, tamo sakupio vojsku i sa njom napao strica i ubio ga u bitci. Potom je preuzeo prijestolje i ime Pulakesin.

Nakon stupanja na prijestolje je poduzeo niz pohoda na zapad, gdje je zauzeo područje današnjeg Gudžarata; istok, gdje je zauzeo Kalingu i za guvernera imenovao svog brata Kubju Vishnuvardanu, koji će osnovati dinastiju Istočnih Čalukja; te na jug, gdje je porazio Palave i njihovog vladara Mahendravarmana I. Veliki je uspjeh imao i protiv sjevernoindijskog cara Harše, koga je prisilio da prihvati Narmadu kao granicu dviju država. Međutim, pred kraj vladavine su se Palave oporavile i nanijele mu poraze. Nakon smrti je država Čalukja značajno oslabljena unutrašnjim sukobima.

Glavni izvor podataka o Pulakesinovoj vladavini je natpis u Aiholeu, koji je kralj dao postaviti 634. Njegova vladavina je atestirana i u zapisima perzijskog kralja Hozroja II koji je primio njegovo izaslanstvo, kao i putopisu znamenitog kineskog hodočasnika Xuanzanga.

Literatura[uredi | uredi kod]

Prethodi:
Mangalesa
Čalukje
610–642
Slijedi:
Vikramaditya I