Projektil

Izvor: Wikipedia

Projektil je sastavni dio metka te jedini dio koji ostvaruje kontakt sa ciljem. Osim toga, u ovom smislu je svako tvrdo tijelo koje se putem bacanja ili putem pucnja dovodi u pokret te je poslije napuštanja cijevi u putanji prepušteno samo sebi projektil.

Različiti oblici ranijih olovnih zrna

Historija[uredi - уреди]

Pronalaskom baruta i sa početkom konstruisanja vatrenog oružja, eksperimentiše se sa različitim materijalima koji bi se koristili kao ubitačno ili razorno sredstvo. Dok su se na početku koristile kamene kugle, kasnije se koristi olovna kugla. Kako je putanja ove kugle bila vrlo nesigurna, oružari počinju upotrebljavati projektili u obliku cilindra sa zašiljenim ili zaobljenim prednjim dijelom. Ovom promjenom dolazi do većeg ubrzanja ali se ne mijenja sigurnost pogotka. Tek pojavom vučenih cijevi sa žlijebovima koji projektil pri prolasku kroz cijev donose u stanje rotacije, postižu se bolji rezultati pri pogodcima na većoj udaljenosti.

Kameni projektili[uredi - уреди]

Kameno topovsko zrno

Prvi pokušaji u razvoju municije dovode do korištenja kamenja kao sredstava za pogodak i uništenje ciljeva. Kako se ovaj materijal nalazi u prirodi, nije bilo neophodno sa sobom nositi veće količine. Ova mogućnost se koristila naročito za topove, jer je pri svakoj opsadi bilo obezbjeđeno snabdijevanje municijom.

Forma za lijevanje zrna

Olovni projektili[uredi - уреди]

Za lično naoružanje se počinje eksperimentirati sa olovom, metalom koji je jednostavano deformisati i kojeg je putem zagrijavanja jednostavno formirati. Pojavom vučenih cijevi i rotacionoh žlijebova, sve viče se prelazi na cilindarske oblike sa zaobljenim ili zaoštrenim prednjim dijelom. I danas se još uvijek koristi olovo kao osnova za zrno, ali se iz razloga boljeg balističkog dijelovanja kombinuje sa drugim metalima.




Izgled modernog zrna[uredi - уреди]

Vanjski linkovi[uredi - уреди]