Pirevina

Izvor: Wikipedia
Elytrigia repens
Kweek Elytrigia repens.jpg
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
(nesvrstani) Monocots
(nesvrstani) Commelinids
Red: Poales
Porodica: Poaceae
Rod: Elytrigia
Vrsta: E. repens
Dvojno ime
Elytrigia repens
(L.) Desv. ex Nevski
Područje života
Sinonimi
*Agropyron repens (L.) P.Beauv.
  • Elytrigia repens (L.) Desv. ex Nevski
  • Triticum repens L.

Pirevina (pirovina, pirika, obična pirika), lat. Agropyrum repens, je višegodišnja biljka iz porodice trava (Poaceae).

Ime[uredi - уреди]

Porijeklo imena:

  • roda - iz grčkog jezika od agros = polje i pyros = pšenica
  • vrste - iz latinskog jezika od repens = puzeći (zbog rizoma)

Opis biljke[uredi - уреди]

Stabljike dostižu visinu do 150 cm i polaze sa tankih, člankovitih horizontalnih rizoma koji se pružaju u više spratova i veoma su otporni na smrzavanje i sušu. Dužina rizoma može dostići i do 5000 km po jednom hektaru. Na 1m² zemljišta može se naći oko 25.000 pupoljaka i rizoma čija težina iznosi oko 3 kg. Na uspravnim stabljikama nalaze se listovi i klasovi. Listovi su goli i na licu hrapavi, a lisni rukavci mogu biti dlakavi ili goli. Cvat klas sastoji se od jajasto-lancelastih klasića koji su raspoređeni u dva reda i okrenuti plosnatom stranom k osi cvati. Plod je dužine 6–7 mm i pokriven dlakama.

Rasprostranjenost i stanište[uredi - уреди]

Pirevina je kosmopolitska biljka umjerene zone i veoma je žilava i otporna tako da ju je kao korov teško istrijebiti. Raste na različitim zemljištima, kako u kulturi tako i na neobrađenom zemljištu, ali joj najviše odgovara lakše i vlažnije.

Sastav[uredi - уреди]

Kao droga koristi se rizom (Graminis rhizoma), sladunjavog ukusa, koji se sakuplja u jesen ili rano proljeće i sadrži ugljikohidrate (oko 8%), sluz (oko 10%), organske kiseline, malo eteričnog ulja, saponine, koji su nedovoljno istraženi, gumu, cijanogene glikozide i dr.

Upotreba[uredi - уреди]

Pirevina pojačava izlučivanje mokraće pa se koristi u liječenju upale mokraćnih puteva i kod bubrežnih kamenaca. Olakšava rad srca. U narodnoj medicini je poznata kao lijek za giht i reumu. Od ekstrakta pirevine prave se dijetetski proizvodi koji pomažu kod nekih lakših oblika dijabetesa.

Prilikom upotrebe pirevine treba se pridržavati navedenih doza jer u suprotnom može dovesti do hipokalijemije zbog prisustva cijanogenih glikozida.

Literatura[uredi - уреди]

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.