Nacionalni park Sjeverni Velebit
| Nacionalni park Sjeverni Velebit | |
|---|---|
IUCN kategorija II (nacionalni park) | |
 | |
| Lokacija | Planina Velebit,  Hrvatska |
| Koordinate | 44°41′35″N 15°00′25″E / 44.69306°N 15.00694°E |
| Površina | 109 km² (42 mi² ) |
| Osnivanje | 1999.[1] |
| Upravitelj | Javna ustanova Nacionalni park Sjecerni Velebit |
Nacionalni park Sjeverni Velebit je jedan od dva nacionalna parka na planini Velebit, Hrvatska. Drugi je Nacionalni park Paklenica. Za nacionalni park proglašen je 9.06.1999. godine.[2]
Planina Velebit uvrštena je 1978. godine u mrežu svjetskih rezervata biosfere. Tri godine kasnije čitav Velebit postaje parkom prirode.
Raznovrsnost krških fenomena te biljnoga i životinjskoga svijeta samo su dio posebne slike ove prirodne cjeline. Zahvaljujući svom zemljopisnom položaju, krški reljef vapnenca i ponekih sedimentnih stijena pješčenjaka je pod direktnim uticajem tri klime: mediteranske, kontinentalne i alpske[3].
Natura 2000[uredi | uredi kod]
Zbog svojih je vrijednosti Nacionalni park Sjeverni Velebit dio ekološke mreže Natura 2000. Uz zaštitu živog svijeta i njegovih staništa, Natura 2000 podržava i načelo održivog razvoja, čiji je cilj omogućiti kvalitetan suživot čovjeka i prirode. U ekološku mrežu Natura 2000 uključeno je oko 27 500 područja na gotovo 20 % teritorija EU, što je čini najvećim sistemom očuvanih područja na svijetu. Temelji se na dvije EU direktive – Direktivi o pticama (Birds Directive) i Direktivi o staništima (Habitats Directive).
Nacionalni park je i član mreže Europskih destinacija izvrsnosti (EDEN), kao nacionalni pobjednik na temu „Turizam i zaštićena područja“.
UNESCO lista[uredi | uredi kod]
Dana 17. jula 2017. godine NP Sjeverni Velebit je, uz Nacionalni park Paklenica i Rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe” sa 1289 hektara bukove šume. Osobenost iskonskih bukovih šuma u nacionalnim parkovima Sjevernom Velebitu i Paklenici temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini[4].
Zaštićeno područje[uredi | uredi kod]
Unutar parka nalaze se strogi rezervati prirode Hajdučki i Rožanski kukovi sa Lukinom jamom - jednom od najdubljih jama na svijetu. Otkrivena je 1999. godine. U parku je i botanički rezervat Visibaba s nalazištem endemične Hrvatska sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica), šumski rezervat Borov vrh, botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa te glasoviti Velebitski botanički vrt. Na krajnjem jugu se nalazi posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača. Površina parka iznosi 109 km².
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Zaštićena područja u Hrvatskoj”. Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 10.10. 2021.
- ↑ „Nacionalni park Sjeverni Velebit”. - np-sjeverni-velebit.hr. Pristupljeno 10.09.2021.
- ↑ Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” (en) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
- ↑ Bukove šume Sjevernog Velebita i Paklenice na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine - hina.hr 7. jula 2017.
