Milorad Diskić
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | ||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Milorad Diskić je bio istaknuti nogometaš sredinom 20 stoljeća.
Igračka karijera[uredi | uredi kod]
Mlade godine[uredi | uredi kod]
Diskić je svoju igračku karijeru započeo još prije 2. svjetskog rata igrajući za matični klub Momčilo iz Leskovca. Od početka pa do završetka karijere igrao je na poziciji braniča i centarhalfa.
Od Mornara do Radničkog[uredi | uredi kod]
Odlaskom na odsluženje vojnog roka nastupa u redovima tadašnjeg splitskog vojno-mornaričkog nogometnog kluba Mornar. Odigravši zapažene utakmice, nakon raspuštanja Mornara 1949. godine, prelazi u splitski Hajduk.
U dresu Hajduka od 1950.-1952. g. odigrao je tri prvenstvene i 21 prijateljsku utakmicu i proslavio osvajanje prve Hajdukove poslijeratne titule prvaka države. U Splitu ipak ne ostaje dugo. Već slijedeće godine odlazi u beogradsku Crvenu zvezdu i te sezone osvaja još jednu titulu prvaka države. U redovima Zvezde ostaje tri godine i potom odlazi u drugi, "stari" beogradski klub - Radnički. I u njemu Diskić nastupa sa uspjehom. Igrao je u finalu Kupa maršala Tita 1957. godine na utakmici Partizan - Radnički 5:3. U Radničkom Diskić nastupa do kraja sezone 1957/58.
- Statistika u Hajduku[1]
Natjecanje | Nastupi | Golovi |
---|---|---|
Prvenstvo | 3 | 0 |
Kup | 0 | 0 |
Superkup | 0 | 0 |
Međunarodne | 0 | 0 |
Splitski podsavez | 0 | 0 |
Ukupno | 3 | 0
|
Prijateljske | 21 | 0 |
Sveukupno | 24 | 0 |
Diskićeva prva službena utakmica je ona u kojoj je Hajduk igrao 2:2 sa Crvenom Zvezdom u Beogradu 23. travnja 1950. za prvenstvo Jugoslavije. Obadva gola tada je dao F. Matošić. Druga utakmica koju je odigrao bila je protiv Budućnosti u Titogradu 30. travnja 1950. koja je golovima Luštice i Andrijaševiča završila sa 1:2, pobjedom Hajduka. Hajduk je te sezone postao prvak bez ijednog poraza. Treću, svoju posljednju službenu utakmicu odigrao je 24. svibnja 1952. protiv Crvene Zvezde u Beogradu, završilo sa 1:0. Hajuk je ipak i te 1952. godine postao prvak Jugoslavije sa legendarnim Bearom na vratima.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kod]
Poziv u reprezentaciju Diskić dobiva 1952. uoči Olimpijskih igara u Helsinkiju. Na svih šest utakmica koje je odigrala reprezentacija Jugoslavije na Olimpijadi, Diskić je bio rezerva.
Ostalo[uredi | uredi kod]
Operni pjevač Nikola Diskić (bariton) njegov je unuk[2].
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduk
- ↑ „Srpski Pavaroti u Nemačkoj”. Arhivirano iz originala na datum 2013-07-14. Pristupljeno 2014-07-26.