Metoda ekshaustije

Izvor: Wikipedia

Metoda ekshaustije (iscrpljivanja) predstavlja metoda izračuavanja površine nekog oblika tako što se u njega ubacuje niz poligona čije površine konvergiraju ka površini cijelog oblika. Ako je niz pravilno napravljen, razlika između površine ubačenih i površine n-tog poligona te površine oblika će postati beznačajno mala kada n postane velik. Kako ta razlika postaje mala, tako su moguće vrijednosti površine sistematski "iscrpljene" kroz manje površine ustanovljene višim članovima niza. Ideju je razvio Antifon, iako nije jasno koliko ju je dobro razumio.[1] Razvio ju je Eudoks. Prvi put je izraz koristio Gregorie de Saint-Vincent u knjizi Opus geometricum guadraturae circuli et sectionum coni godine 1647.

Arhimed je koristio metodu ekshaustije kako bi izračunao π popunjavajući krug sa sve većim brojem stranica.


E-to-the-i-pi.svg Nedovršeni članak Metoda ekshaustije koji govori o matematici je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Izvori[uredi - уреди]