Melit

Izvor: Wikipedia
Melit
Mellitus
nadbiskup Canterburyja
Stone on ground inscribed "Mellitus, first Bishop of London 604, third Archbishop of Canterbury, 619–624, d. 624"
Kamena oznaka Melitovog groba u opatiji sv. Augustina u Canterburyju
Provincija Canterbury
Dijeceza/eparhija Biskupija Canterbury
Stolica Nadbiskup Canterburyja
Stolovanje završilo 24. april 624
Prethodnik Laurencije
Nasljednik Justus
Ostale funkcije biskup Londona
Redovi
Konsekracija 604
Osobni/lični detalji
Smrt 24. april 624
Svetost
Datum slave 24 April[1]
Štovanje u Pravoslavna crkva
Rimokatolička crkva[2][3]
Anglikanska zajednica[1]
Kanonizacija Pre-kongregacijski

Melit (latinski: Mellitus, ? - 24. april 624) bio je prvi biskup Londona pod saksonskom vlašću, treći nadbiskup Canterburyja i član Gregorijanske misije koju je papa Grgur Veliki godine 601. poslao u današnju Englesku kako bi pokrstila tada paganske Anglosaksonce. U Britaniju je došao kako bi pomogao naporima Augustina od Canterburyja a godine 604. je posvećen kao biskup Londona. Melit je poznat kao primatelj znamenitog papinog pisma poznatog kao Epistola ad Mellitum koje citira historičar Beda Uvaženi, a u kome se savjetuje postepeno pokrštavanje Anglosaksonaca koji bi trebali zadržati što je moguće više svojih rituala i običaja. Godine 610. je Melit putovao u Italiju i prisustvovao crkvenom sinodu, ali se odatle vratio u Englesku sa papinim pismima za misionare.

Nakon smrti svog porkovitelja, kralja Saeberhta od Essexa, Melit je protjeran iz Londona od strane njegovih paganskih nasljednika na prijestolju Essexa. Godine 616. je umro njegov drugi, daleko važniji pokrovitelj, kršćanski kralj Ethelbert od Kenta, a nakon čega su također na vlast došli pagani, pa se Melit morao skloniti u Galiju. Međutim, već sljedeće godine se Etelbertov nasljednik Eadbald ponovno pokrstio, pa se Melit vratio u Britaniju. Kada je 619. umro nadbiskup Laurencije od Canterburyja, Melit je preuzeo njegovo mjesto; u London se nije vratio, jer su tamošnji stanovnici i plemstvo ostali pagani. Na mjestu kenterberijskog nadbiskupa je, po predaji, čudesno spasio katedralu i grad Canterbury od požara. Nakon smrti 624. se slavio kao svetac.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Holford-Strevens and Blackburn Oxford Book of Days p. 170
  2. "St. Mellitus of Canterbury". Catholic Online. http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=5070.  pristup 12. XI 2009
  3. Walsh New Dictionary of Saints p. 420

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi:
Theonus
Biskup Londona
604–619
Slijedi:
Cedd
Prethodi:
Laurencije
Nadbiskup Canterburyja
619–624
Slijedi:
Justus