Megaliti na Kavkazu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Na masivu Kavkaz su pronađeni megaliti koji datiraju iz doba između kraja 4. milenijuma do početka 2. milenijuma P.N.E. Najveći broj megalita je u obliku četvorougla, izgrađeni od kamenih blokova s izbušenim rupama koje predstavljaju vrata i prozore. Ovi dolmeni pokrivaju Zapadni Kavkaz na površini od 12.000 kvadratnih kilometara.

Dolmen u blizini rijeke Zhane.

Istorijat istraživanja[uredi | uredi kod]

Prva istraživanja započeli su ruski naučnici krajem osamnaestog veka. Ruski akademik poreklom iz Nemačke, Piter Simon Palas, 1794. godine opisao je dolmene na Tamanskom poluostrvu, u mestu Chokrak Koi. Mislio je da se radi o Čerkeškim spomenicima. Kasnije, 1837. godine, Švajcarac Fredrik Dubua de Monper opisuje iste te spomenike u svojoj knjizi „ Put oko Kavkaza”, za koje je čvrsto ubeđen da pripadaju Kimerima. Krajem devetnaestog veka Aleksej Sergejevič Uvarov objavljuje monografiju „Megalitski spomenici Rusije” koja predstavlja prvu naučnu studiju o megalitima u Rusiji. Istovremeno, istoričar Eugen Felicin crta prvu mapu o rasprostiranju kavkaskih dolmena.

Megaliti na području Kavkaza[uredi | uredi kod]

U reonu je locirano oko 3000 dolmena, menhira i drugih megalitskih struktura. U većini slučajeva radi se o pravougaonim strukturama napravljenim od kamenih blokova ili su usečeni u čvrstoj steni sa rupom na fasadi. Blokovi su precizno oblikovani pod uglom od 90 stepeni ili su zaobljeni kako bi formirali kružnu strukturu. Datuju se između kraja 4. milenijuma p.n.e. i početka 2. milenijuma p.n.e. Dolmeni zapadnog Kavkaza otkriveni su na teritorijama Rusije i Abhazije. Većinom su pravougaone osnove mada ima i kružnih. Sastoje se od grobne komore, četiri kamene ploče, manjeg predvorja i pokriveni su većom kamenom pločom. Nema prilaznog hodnika i ulaz se uvek nalazi na južnoj strani. U skoro svakom slučaju uz dolmen je pronadjen i kameni zatvarač, koji je služio da zatvori rupu u fasadi. Ovi spomenici pojavljuju se na teritoriji zapadnog i delimično severozapadnog Kavkaza, dok ih u drugim oblastima nema.

Graditelji[uredi | uredi kod]

Megalitski spomenici severnog i zapadnog Kavkaza su slični ako ne i identični sa megalitskim spomenicima zapadne Evrope. Mada, svi pokušaji direktnog povezivanja ove dve oblasti nisu dale nikakve konkretne rezlutate. Činjenica da na teritoriji severozapadne i centralne Evrope nema nikakvih sličnih konstrukcija kao i ogromno rastojanje koje deli ove dve grupe spomenika onemogućavaju objašnjenje pojave ovih spomenika kao posledicu direktnog uticaja i veza sa populacijom zapadne Evrope. Krajem III i početkom II milenijuma p.n.e. na teritoriji Rusije dolazi do velikih promena izazvanih ovladavanjem tehnologijom bronze. Glavna uloga u tim vremenima je pripala populacijama Kavkaza i Zakavkazja. Još uvek nije dovoljno jasno u kom se periodu na teritoriji Kavkaza pojavljuje sahranjivanje pod kurganima. Ova vrsta sahranjivanja se u Zakavkazju javlja početkom bronzanog doba dok na severnom Kavkazu još uvek nisu konstatovani kurgani koji bi bili stariji od III milenijuma p.n.e. Mada, u gotovo svim oblicima grobnica postoji sličnost u materijalu koji ukazuje na kakvo-takvo kulturno jedinstvo Kavkaza u III milenijumu p.n.e. Ove sličnosti nisu toliko jake da bi pružile osnove za povezivanje sa nekim kavkaskim kulturno-etničkim jedinstvom.

Podela dolmena[uredi | uredi kod]

Ruski arheolog Vladimir Ivanovič Markovin podelio je dolmene Kavkaza u četiri grupe.

    1. Pločasti dolmeni – najčešće se sastoje od četiri ploče koje formiraju zidove, jedne veće ploče kojom su prekriveni i rupe na fasadi, koja je blago povučena unazad tako da se formira neka vrsta trema. Prostorija je pravougaonog ili trapezoidnog oblika. U pločama se nalaze žlebovi kojima su sve ploče povezane. Ustanovljeno je da do sada 92% otkrivenih dolmena na Kavkazu spada u ovaj tip.
    2. Kompozitni dolmeni – delimično ili u celosti se sastoje iz više manjih kamenih blokova. Imaju složene geometrijske spojeve a oblik prostorije može biti različit: pravougaoni, trapezoidni, potkovičast, okrugli ili mnogougaoni.
    3. Usečeni dolmeni – urezani duboko u kamen a onda prekriveni kamenom pločom.
    4. Monolitni dolmeni – isklesani su iz jednog kamena, bloka ili stene. Vrlo se retko sreću.

U svim dolmenima isklesana je rupa na centru fasade (The Portal hole). Najčešće su kružni, dok u nekim slučajevima srećemo i kvadratne oblike.

Kompleks u Gelendžiku[uredi | uredi kod]

U ovoj oblasti postoji velika koncentracija svih megalitskih struktura. Jedan od najinteresantnijih megalitskih kompleksa – grupa od tri dolmena koji stoje na brdu iznad reke Žane, u Krasnodarskoj oblasti na jugu Rusije. Velike kamene humke okružuju dva spomenika. Centralni dolmen je pravougaonog tipa (4x4 metra), dok su druga dva kružnog (4 i 5 metara u prečniku). Oba dolmena kružnog tipa uništena su buldožerima pedesetih godina dvadesetog veka, ali centralni dolmen nije oštećen. Četvrti dolmen se takođe nalazi u blizini reke Žane, sadrži lažni ulaz i trem. Postoji još dosta uništenih.

Jara dolmen[uredi | uredi kod]

Takodje nalazi u Galendžiku, sa fasadom sličnom kao na irskim grobnicama sa dvorištem. Spada u grupu pločastih dolmena. Na ulazu je prikazan cik-cak motiv. Oko dolmena se nalazi zid od kamenih blokova.

Dolmeni u reonu Soči[uredi | uredi kod]

U ovom reonu otkriveno je više od 180 dolmena. Jedan od najpoznatijih je Kudepstinski žrtveni kamen (Čerkeški kamen). Isklesan u bloku peščara (5x5m). Na severoistočnom delu isklesane dve rupe u obliku sedišta. Pretpostavlja se da je služio kao oltar. Od 8 do 12 metara oko spomenika primećena je radioaktivnost od 12 do 6 mikrorentdgena.

Koliko dolmen[uredi | uredi kod]

Pronađen u Krasnodarskom kraju, u Tuapse regionu, slučajno, prilikom sezonske poplave 2008. godine. Restauracija je uspešno završena 2009. godine. Nalazio se ispod 3 metra debelog rečnog mulja, zahvaljujući čemu je očuvan još od bronzanog doba. Grobna odaja sadržala je dislocirane ostatke 72 individue koji su radiokarbonskim istraživanjem datovani u period između 1800. i 1300. godina p.n.e. Takodje je pronadjena mala količina keramike, bronzanih vrhova koplja, bronzane mindjuše, koštana kopča i disk od peščara sa gravurom sa obe strane. Sa jedne strane diska su predstave astralnih simbola i osmokraka zvezda, sa druge znaci duž oboda diska. Podseća na Nebra disk pronađen na teritoriji Nemačke.

Literatura[uredi | uredi kod]

Anthony, David, W. Bronz Age Herders of the Eurasian Stepps, in: Bogucki, Crabtree (ed), Ancient Europe 8000 BC 1000 AD, Volume II Bronz Age to Erly Middle Ages, 2004. 92-101.

Tedesco, Laura, A. Bronze Age Transcaucasia, in: Bogucki, Crabtree (ed), Ancient Europe 8000 BC 1000 AD, Volume II Bronz Age to Erly Middle Ages, 2004. 101-108.

Tomović, M. Umesto predgovora, Megaliti, 1893. 1-66.