Ladislao Reti

Ladislao Reti [ladiˈzlaːo ˈrɛːti] (Rijeka, 23. februara 1901. – Monza, 25. oktobra 1973.), talijanski kemičar i historičar.

Biografija

Rođen je 23. februara 1901. u Rijeci u bankarskoj obitelji. Nakon završetka srednje škole u rodnome gradu otišao je na studij kemijskog inženjerstva na Politehničkom institutu u Beču. Doktorski stupanj stekao je na Univerzitetu u Bologni. Sredinom 1920-ih preselio se u Buenos Aires, gdje je bio jedan od osnivača poduzeća Atanor što se bavi kemijskom industrijom. Zbog političkih poteškoća u Argentini otišao je u São Paulo gdje je osnovao poduzeće koje je također odigralo važnu ulogu u razvitku kemijske industrije u Brazilu. Objavio je velik broj istraživačkih radova iz organske kemije te historije znanosti i tehnike. Radio je kao istraživač u biblioteci Vinciana, koju je 1961. osnovao Elmer Belt pri Kalifornijskom univerzitetu u Los Angelesu (UCLA). God. 1970. izabran je za profesora emeritusa na UCLA. Posvetivši velik dio života istraživanju života i djela Leonarda da Vincija, postao je jedan od najvažnijih autoriteta o njemu. God. 1972. Društvo za historiju znanosti i tehnike dodijelilo mu je Medalju Leonarda da Vincija. Umro je 25. oktobra 1973. u vili Archinto Pennati u Monzi.

Literatura

• Dibner, B. »Éloge: Ladislao Reti 1901-1973«. Isis 65 (3), septembar 1974, str. 376-378.
• Dibner, B. »Ladislao Reti (1901-1973)«. Technology and Culture 15 (3), juli 1974, str. 440-442.