Konstantin I i kršćanstvo

Izvor: Wikipedia

Rimski car Konstantin Veliki se preobratio na kršćanstvo nakon što je pobijedio u bitci na Milvijskom mostu 312.[1] Pod njegovom vlašću kršćanstvo je postalo dominatna religija Rimskog Carstva. Zbog toga ga se smatra uzornim "kršćanskim monarhom" te se slavi kao svetac u pravoslavnim i drevnoistočnim crkvamaa. Sa druge strane detalje Konstantinovog prihvaćanja kršćanstva su izazivali i još uvijek izazivaju pažnju kako teologa, tako i historičara; traju rasprave o tome koji i kakav je točno oblik kršćanstva Konstantin prihvatio, i koliko je takva odluka pridonijela legitimaciji kasnijih vjerskih progona.

Iako je car Konstantin bio izložen kršćanstvu od mladih dana, zahvaljujući svojoj majci Heleni, vode se rasprave oko toga da li je kršćanstvo prihvatio u najranijim danima, ili tek postepeno kroz život.[2] U svakom slučaju, Konstantinovo prihvaćanje kršćanstva je predstavljalo prekretnicu za rano kršćanstvo. Godine 313. je Konstantin izdao Milanski edikt, čime je ozakonjeno ispovijedanje kršćanske vjere, a nakon toga je car postao velikim pokroviteljem Crkve te postavio presedan za položaj kršćanskog cara u odnosu na Crkvu, kao i koncepte pravovjerja, kršćanskog svijeta i ekumenskih sabora koji će vijekovima dominirati Evropom.

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. [1]
  2. R. Gerberding and J. H. Moran Cruz, Medieval Worlds (New York: Houghton Mifflin Company, 2004) p. 55.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]