Jefrem Bojović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jefrem Bojović
Datum rođenja 1851.
Mesto rođenja Miševići (Osmansko carstvo)
Datum smrti 3. jun 1933.
Mesto smrti Čačak (Kraljevina Jugoslavija)

Jefrem Bojović (Miševići, 1851Čačak, 3. jun 1933) je bio šabački 1920. i žički episkop 1920-1933.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je u selu Miševići 1851. godine. Iz Otomanskog carstva porodica je prešla u Srbiju, u Ivanjicu gde se jedno vreme školovao. Posle osnovne škole, gimnaziju je završio u Beogradu, a potom je 1870. upisao Bogosloviju u Beogradu. Posle toga je nastavio studije teologije u Moskvi na Moskovskoj duhovnoj akademiji, završio ih je 1879. sa stepenom magistra bogoslovlja. Vratio se posle toga u Beograd gde je postavljen za suplenta Bogoslovije, gde je predavao opštu istoriju, bogoslovlje i psihologiju sa logikom. Položio je profesorski ispit 1881. godine, a potom završio postdiplomske studije u Nemačkoj.[1]

Službovao je kao profesor Bogoslovije 31 godinu i predavao liturgiku, ruski jezik, kanonsko pravo, apologetiku i nauku hrišćansku. Honorarno je predavao veronauku u Prvoj i Trećoj beogradskoj gimnaziji i u stručnim školama. Penzionisan je 1911. godine. Zajedno sa svojim bratom vojvodom Petrom Bojovićem prešao je peške preko Albanije tokom Prvog svetskog rata.[2]

Zamonašio se 28. februara 1920. godine u manastiru Rakovica. U čin jerođakona i čin jeromonaha posvećen je 29. februara i 1. marta iste godine. Za episkopa šabačkog posvećen je 8. marta 1920. u Sabornoj crkvi u Beogradu. Kada se upraznio tron eparhije žičke odlaskom Nikolaja za episkopa ohridskog, Jefrem je 17. novembra 1920. premešten na to mesto.

Za života je izabran za počasnog građanina Čačka. Nosilac je Ordena Svetog Save prvog stepena. Sačinio je testament 1931. godine kojim je ostavio u dobrotvorne svrhe 50000 i to manastiru Studenici i fondu za podizanje hrama Svetog Save u Beogradu najveće sume, a nešto manje drugim manastirima, crkvama, dobrotvornim društvima i siromašnim učenicima.[3]

Umro je 3. juna 1933. godine u Čačku. Sahranjen je u manastiru Studenica.[2] Posle njegove smrti sedište žičke eparhije je premešteno iz Čačka u manastir Žiču.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Srpski biografski rečnik, tom 1, str. 683-684, Matica srpska, Novi Sad 2004. (COBISS)
  2. 2,0 2,1 Sava Vuković: „Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka“, Evro Beograd, Unireks Podgorica, Kalenić Kragujevac, 1996. godine; tekst „Jefrem (Bojović) episkop žički 1920-1933“, strana 225. (COBISS)
  3. Srpski biografski rečnik, tom 1, str. 684, Matica srpska, Novi Sad 2004. (COBISS)

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Sava Vuković: „Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka“, Evro Beograd, Unireks Podgorica, Kalenić Kragujevac, 1996. godine; tekst „Jefrem (Bojović) episkop žički 1920-1933“, strana 225. (COBISS)
  • Srpski biografski rečnik, tom 1, str. 683-684, Matica srpska, Novi Sad 2004. (COBISS)
Prethodnik:
Sergije Georgijević
episkop šabački
1920.
Nasljednik:
Mihailo Urošević