Inćun
| {{{naziv}}} | ||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Status zaštite | ||||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||
| Engraulis encrasicolus Linnaeus, 1758 |
||||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||||
Inćun (lat. Engraulis encrasicolus) ili evropski inćun je jedna od najvažnijih riba u prehrambenom lancu našeg mora. Kod nas se naziva još i brgljun ili brfun. Pripada obitelji Engraulidae ili inćuna. Zelenkasto plave je boje odozdo, trbuh mu je svijetliji, bojom i izgledom je sličan srdeli, od koje je znatno vitkiji i nešto kraći, ima šiljatiju glavu i krupnije oči[1]. Živi u jatima, na dubinama do 400 m, naraste do 20 cm duljine. Hrani se planktonom, a sam je hrana svim značajnijim predatorima. Životni vijek mu je 3 godine. Lovi se mrežama plivaricama, kao i srdela. Vrlo je ukusna riba, priprema se na mnogo raznih načina, kod nas je cijenjen kao najbolja riba za soljenje. Zbog velikog sadržaja omega-3 masnih kiselina, kao i ostala plava riba, preporuča se za prehranu, naročito djeci.
[uredi - уреди] Rasprostranjenost
Inćuna se može pronaći na području istočnog Atlantika, od juga Norveške, pa sve do juga Afrike. Rasprostranjen je i u cijelom Mediteranu, uključujući i Jadran, Crno i Azovsko more. Postoje izvještaji i o njegovom prisustvu i u Baltiku[2].
[uredi - уреди] Izvori
- ↑ (srpskohrvatski) Najslabija karika (riblje-oko)
- ↑ (engleski) Evropean anchovy (fishbase.org)
[uredi - уреди] Eksterni linkovi
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Inčun |
 |
Wikivrste imaju podatke o: Inčun |
