Imela

Izvor: Wikipedia
Imela
MistletoeInSilverBirch.jpg
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Santalales
Porodica: Santalaceae
Rod: Viscum
Vrsta: V. album
Dvojno ime
Viscum album
L.
Područje života

Imela (lat. Viscum album) je mali okrugli zimzeleni grm, koji kao poluparazit raste na drveću. Grane su razdijeljene na članke sa naspramnim duguljastim listovima. Cvijet je dvopolni, zelene boje. Plodovi su bijele bobice, koje sadrže ljepljivi sok. Imela je sposobna za proces fotosinteze, iz drveta-domaćina crpe vodu. Ptice (drozd imelaš) pomažu njenom rasprostiranju tako što kljun uljepljen bobicama čiste o koru drveća.

Opis[uredi - уреди]

Imela je od davnina smatrana ljekovitom biljkom. U medicini se koristi za snižavanje krvnog pritiska, protiv zakrčenja krvnih sudova, vrtoglavice i grčeva.

Plod imele je otrovan, koriste se listovi i tanke drške i to u periodu od oktobra do decembra i od marta do aprila, jer u drugim mjesecima nema ljekovita svojstva.

Simbolika i mitologija[uredi - уреди]

Keltski svećenici, druidi, poštovali su imelu kao biljku kojoj su pridavane magične moći, ritualno su je sijekli zlatnim srpom i kasnije koristili kao lijek. Vikinzi su smatrali da može probuditi mrtve. Starogrčki junak Eneja je grančicom imele otvorio vrata podzemnog svijeta. U starim tekstovima navodi se kao lijek protiv epilepsije.

U nekim zemljama imela ima značajnu simboliku tijekom proslave Božića. Kači se iznad ulaznih vrata da bi prizvala goste. Kada se dvoje sretnu ispod imele običaj je da se poljube, jer ovakvi poljubci donose sreću, a vjerovanje je i da se iz ovog poljupca može roditi vječna ljubav.