Iberijsko gorje
| Iberijsko gorje Sistema Ibérico | ||
|---|---|---|
| Dio | ||
 Karta Španjolske sa pozicijom masiva | ||
| Dužina masiva: | 500> km | |
| Širina masiva: | km | |
| Površina masiva: | km² | |
| Najviši vrh: | Moncayo[1] (2,315 [1] m) | |
| Zaštićene oblasti: | ||
| Država: |  Španjolska
| |
Iberijsko gorje (španjolski: Sistema Ibérico) je vrlo dugi planinski masiv na sjeveru Španjolske koji se proteže smjeru sjeverozapad- jugoistok i dijeli se na puno manjih masiva. Uobičajeno ga se dijeli na tri sektora: Sjeverozapadni, Centralni i Sjeveroistočni.[1]
Geografske karakteristike[uredi | uredi kod]
Iberijsko gorje omeđuje centralnu visoravan Mesetu i razdvaja je od doline rijeke Ebro. Uobičajeno ga se dijeli na tri sektora: Sjeverozapadni, Centralni i Sjeveroistočni.[1]
Sjeverozapadni sektor[uredi | uredi kod]
Taj sektor račva se u masive; Urbión, Demanda i Cebollera. Građen je uglavnom od kvarcita, škriljavca i pješčanika, a geološke depresije između njih prekrivene su vapnenačkim stijenama.[1]
Na ovaj dio masiva utjecali su glečeri, što se vidi po glacijalnim kanjonima, morenskim lukovima i drugim geomorfološkim oblicima povezanima sa glacijalnim procesima.[1]
Centralni sektor[uredi | uredi kod]
Centralni sektor dijeli se u dvije grane (odnosno u dva masiva): zapadnu kastilijsku i istočnu aragonsku, u kojem leži najviša planina Moncayo 2315 m.[1] Razvaja ih dolina Almazána.[1]
Geološki se sastoji se od serija sinklinalnih i antiklinalnih nabora u smjeru sjever-istok. Vapnenačke stijene iz Mezozoika dominiraju ovim sektorom uz kvarcitne iz paleozoika.[1]
Sjeveroistočni sektor[uredi | uredi kod]
Račva se na dvije grane aragonsku i kastilijsku, jer ih razdvaja kotlina rijeke Jiloca. Kastisiljska grana nadovezuje se na masiv Portalrubio-Calanda koji se proteže duž obale. Planine su u najvećoj mjeri građene od vapnenca, koji je u pojedinim zonama u vrlo tankom sloju.[1]
Izvori[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Sistema Ibérico (en)