Hugo Opat

Izvor: Wikipedia

Hugo Opat (njemački: Hugo der Abt; francuski: Hugues l'Abbé; ? - Orleans, 12. maj 886) bio je franački redovnik porijeklom iz plemićke porodice Starijih Welfa. Otac mu je bio grof Conrad I od Auxerrea, a majka Adelaide. Nakon očeve smrti se majka, po svemu sudeći, preudala za neustrijskog markgrofa Roberta Silnog.

Hugo se zaredio i postao opat samostana Saint-Germain d'Auxerre. Usprkos svećeničkih zavjeta, pokazao je sklonost ne samo prema aktivnom sudjelovanju u politici, nego i ratovanju. Kada je 858. istočnofranački kralj Ludvig Njemački napao Zapadnu Franačku, Hugo je pružio utočište i podršku zapadnofranačkom kralju Karlu Ćelavom. Vjernost kralju je bila razlogom razlaza sa poočimom Robertom. Kada je Robert nešto kasnije ponovno stekao Karlovu naklonost, Hugo je protjeran u Lotaringiju gdje je 864. postao nadbiskup Kölna. Samo dvije godine kasnije, Robert je umro, a Hugo se vratio na zapad i naslijedio najveći broj Robertovih zemalja. Usprkos toga, postao je skrbnik Robertovoj djeci. Sljedećih je godina služio Karlovim nasljednicima Louisu III i Karlomanu, boreći se protiv pobunjenih grofova. Poslije je postao pristaša Karla Debelog i podržao njegov uspon na zapadnofranačko prijestolje, čime je posljednji put vlast nad bivšom Franačkom objedinjena u jednoj osobi. Motiv za to je bila borba protiv Vikinga koji su u to vrijeme pustošili današnju Francusku, odnosno potreba za snažnom centralnom vlašću. Hugo, međutim, nije imao uspjeha konsolidirati Karlovu vlast; umro je a da mu nije stigao pomoći u oslobađanju Pariza od vikinške opsade.

Sources[uredi - уреди]

  • MacLean, Simon. Kingship and Politics in the Late Ninth Century: Charles the Fat and the end of the Carolingian Empire. Cambridge University Press: 2003.


Prethodi:
Gunther
Nadbiskup Kölna
864
Slijedi:
Wilbert
(od 870)