Hammurabi
Hammurabi (Hammu-rapi ili Khammurabi) je šesti babilonski kralj. Vladao je od 1792. do 1750. godine pne. Iako je poznat po tome što je osvojio Sumer i Akad i te tako postao prvi vladar Babilonskog carstva, historija ga najviše pamti po donošenju Hammurabijevog zakonika, prve sačuvane zbirke pravnih propisa u historiji.
[uredi - уреди] Životopis
Na prijestolje je došao oko godine 1760. pne. Njegova vladavina obilježena je briljantnom diplomacijom kao i vještim vojnim pobjedama. Ujedinio je rascjepkana kraljevstva od Perzijskog zaljeva do rijeke Habur i od Eufrata do Sredozemnog mora. Pobijedio je glavnog protivnika Rim-Sina, kao i kraljeve Elama, Marija i Ešnouna. Osobno je vodio i nadgledao kopanje kanala za navodnjavanje jer je shvaćao važnost tih radova za napredak kraljevstva. Uveo je red u javnu administraciju i vratio dignitet državnih službenika. Kao vjerski vođa, postavljanjem boga Marduka kao glavnog boga babilonskog panteona započinje eru monoteizma.
Za vladavine Hamurabija i njegovog sina Samsu-iluna (1750. pne.-1712. pne.) Babilon postiže vrhunac svoje vojne i kulturne moći. Općenito se smatra da je s Hamurabijem počeo uspon babilonske kulture.
[uredi - уреди] Eksterni linkovi
| Prethodi: Sin-muballit |
Kraljevi Babilona |
Slijedi: Samsu-Iluna |
