Hajdučka trava

Izvor: Wikipedia
Hajdučka trava
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Achillea
Vrsta: A. millefolium
Dvojno ime
Achillea millefolium
Područje života

Hajdučka trava (hajdučica, sporiš, stolisnik, jalovi mesečnjak), lat. Achillea millefolium je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Znanstveni naziv roda ove biljke potječe od gr. achillea po imenu Ahila koji je ovom biljkom izliječio ranu Telefusu.

  • Sinonimi:
    • Achillea collina
    • Achillea lanata
    • Achillea pannonica

Opis[uredi - уреди]

Stablo dostiže visinu do 1 m i grana se samo u gornjem dijelu. Listovi su trojno perasto dijeljeni na veliki broj sićušnih režnjeva, po čemu je sama vrsta dobila naziv kako jedan od narodnih, stolisnik, tako i znanstveni millefolium (mille = tisuću; folium = list). Stablo i listovi su pokriveni dlakama, ali samo kod mladih biljaka, dok kasnije većina dlaka otpada. Cvati glavice su raspoređene u obliku štita na vrhovima grana i izgrađene su od dvije vrste cvjetova:

  • jezičastih, raspoređenih po obodu i obojenih bijelo do ružičasto;
  • cjevastih, u središtu žuto obojenih.

Raspotranjenost[uredi - уреди]

Rasprostranjena je od nizine do planinskih predjela i može se naći na livadama, pored puteva, zapuštenim staništima i šumskim čistinama.

Kemijski sastav[uredi - уреди]

Kao droga koristi se:

  • nadzemni dio biljke u cvijetu (Millefolii herba) ili
  • cvjetovi (Millefolii flos).

Osušena droga je aromatičnog mirisa i ima gorkoaromatičan ukus zbog prisustva gorkih materija koje pripadaju seskviterpenskim laktonima, kao npr. ahilicin. Pored gorkih materija droga je bogata eteričnim uljem (oko 1%), vitaminom K, taninima, organskim kiselinama i dr.

Ljekovito djelovanje[uredi - уреди]

Hajdučka trava se od davnina koristila u narodnoj, a omiljeno je ljekovito sredstvo i u službenoj medicini. Najčešće se upotrebljava kod želudačno-crijevnih oboljenja, povišenog krvnog tlaka, kao antitrombičko sredstvo kod moždane i srčane tromboze. Osim toga koristi se kao snažno antibakterijsko sredstvo protiv stafilokoka, escherichie coli i dr.

U narodnoj medicini je poznato njezino ljekovito djelovanje u smirivanju upala kože i sluzokože, liječenju rana i gnojnih procesa, zaustavljanju krvarenja po čemu je dobila naziv hajdučka trava.

Literatura[uredi - уреди]

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.