Geostacionarna orbita
Geostacionarna orbita je specijalni slučaj geosinkrone orbite. To je kružna orbita oko Zemlje sa inklinacijom 0° (tijelo je iznad Zemljinog ekvatora) i pri čemu je period orbite tijela jednak sideričkom periodu rotacije planete Zemlje. Tijelo na ovakvoj orbiti za promatrača na Zemlji će stalno imati isti položaj na nebu, tj. njegove koordinate u horizontskom koordinatnom sistemu su konstantne.[1]
Velika poluos geostacionarnih orbita iznosi 42.164 km, računavši od centra Zemlje.
Veliki broj umjetnih satelita, najčešće telekomunikacijskih i navigacijskih, nalazi se na ovakvoj orbiti.[1]
Ovakvu orbitu je prvi predložio Herman Potočnik 1929. godine u svom djelu Der Raketenmotor. Kasnije je Arthur C. Clarke, 1945. godine, u svom djelu Extra-Terrestrial Relays također opisao ovu vrstu putanje oko Zemlje. Ponekad se u njegovu čast ova vrsta orbite naziva Clarkeova orbita.