Franjevački samostan u Konjicu

Samostan u Konjicu

Samostan u Konjicu, je franjevački samostan u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, u Konjicu, Bosna i Hercegovina. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj u Sarajevu od 16. Do 22. maja 2006. godine. Odluku je donijela Komisija u sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čine: samostanska crkva sv. Ivana Krstitelja, samostanska zgrada, tri pomoćna objekta (vjeronaučne prostorije-dvorane) i pokretno naslijeđe koje čine: zbirka slika (25), zbirka skulptura (3), zbirka predmeta izrađenih od metala (4), zbirka starih knjiga (3), zbirka tekstilnih predmeta (2).

Historija

Izgradnja crkve sv. Ivana Krstitelja je građena u etapama u periodu 1895-1919. godine, prema projektu koji je uradio arhitekta Josip Vancaš. Tokom dugogodišnje izgradnje došlo je do djelimiönog odstupanja od projekta.

Zgrada današnjeg samostana izgrađena je 1939-40. godine, ali ni sljedećih deset godina fratri ne stanuju u njoj. Godine 1970. godine je proglašen samostanom.

Samostan i crkvu dopunjuju i povezuju u jednu arhitektonsku cjelinu vjeronaučne prostorije: tri velike uređene dvorane, izgrađene 1969. godine.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata crkva je dosta stradala, ali je nakon toga više puta obnavljana. U toku ratnih djelovanja 1992-95. godine crkva i samostanska zgrada su pretrpjele znatna oštećenja. Poslije 1995. godine ponovo su renovirani.

Opis

Prema svojim stilskim odrednicama, pripada historicizmu i ima odlike neoromanike. Tlocrtno ovaj objekt predstavlja jednobrodnu zasvođenu baziliku, dimenzija 40,00x10,00 m, sa polukružnom oltarskom apsidom. U dispozicionom smislu ima: narteks, naos, svetiše polukružne osnove i horsku galeriju iznad narteksa. Horska galerija, na frontalnoj strani, ograđena je punom parapetnom ogradom.

Bočne fasade crkve su rađene bez ukrasa, malterisane i bijelo bojene. Plastičnost ovih fasada je postignuta naglašavanjem vertikalne i horizontalne podjele. Jedino je glavna ulazna fasada crkve bogatije urađena, sa kamenom fasadom, naglašenim ugaonim kamenim elementima i prozorskim okvirima. Cijeli prostor ulazne fasade po vertikali može se podijeliti u četiri nivoa. Svi nivoi su međusobno dijeljeni naglašenim vijencima.

Samostan predstavlja jednostavnu jednospratnu građevinu pokrivenu četverovodnim krovom, sa biber-crijepom kao pokrovom. Malterisane i plavo bojene fasade su rađene bez ukrasa. Jedinu dinamiku fasadnih ploha daju pravougani prozori poredani u dva reda sa naglašenim prozorskim okvirima izbačenim iz ravni fasade. Vertikalna raščlanjenost fasade je postignuta: krovnim vijencem, plitkim kordon-vijencem, koji naglašava spratnu visinu između etaža, i kamenim soklom koji se proteže duž cijelog objekta.