Formalni čin otpada od Katoličke Crkve

Izvor: Wikipedia

Formalni čin otpada od Katoličke Crkve (lat. actus formalis defectionis ab Ecclesia catholica) bio je izvana potvrđeni pravni čin istupa iz Katoličke Crkve,[1] koji je bio priznat između 1983. i 2009. u Zakoniku kanonskog prava s odgovarajućim pravnim učincima pobrojanim u kanonima 1086., 1117. i 1124. Koncept "formalnog" čina otpada bio je uži od onog "notornog" (javno znanog) otpada priznatog Zakonikom kanonskog prava iz 1917.[2][3] te još uvijek uži od koncepta otpada "de facto". Godine 2006. Papinsko vijeće za zakonodavne tekstove specificiralo je u čemu se sastoji formalni čin otpada od Katoličke Crkve.[4] Godine 2009. svi spomeni formalnog čina otpada od Katoličke Crkve i bilo kojih pravnih učinaka proisteklih iz njega uklonjeni su iz Zakonika.[5]

Procedura od 2006. do 2009.[uredi - уреди]

Od 1983. do 2006. godine Katolička Crkva u Njemačkoj i nekim zemljama smatrala je formalni čin otpada od Katoličke Crkve izjavom koju je netko obznanio civilnim vlastima u svrhu izbjegavanja dodatnog poreza koji tradicionalno ubire država za dobrobit bilo koje Crkve čiji je dotični porezni obveznik član. Crkva je u tim zemljama ljude koji su dali takvu izjavu svrstala među one kojima se uskraćuju povlastice članstva u Crkvi kao što je crkveno sklapanje braka.

Više informacija[uredi - уреди]

Referencije[uredi - уреди]

  1. New Commentary on the Code of Canon Law izd. Johna P. Beala, Jamesa A. Coridena, Thomasa Josepha Greena iz Američkog društva kanonskog prava 2000 "Formalni čin otpada od Katoličke Crkve pravni je čin koji se može potvrditi u vanjskoj javnosti i čiji je namjeravani učinak odvajanje sebe od Crkve"
  2. Adolfo N. Dacanáy Kanonsko pravo o braku: uvodne biješke i komentari 2000. str. 45. "Formalni čin otpada mora se tumačiti strogo. To je koncept koji je sigurno stroži od notornog otpada o kojem govori C.1 7 1.1."
  3. Vidi kanone 1240., 1065. i 2372. Zakonika kanonskog prava iz 1917.
  4. Prot. N. 10279/2006 Papinsko vijeće za zakonodavne tekstove, Vatianski Grad, 13. ožujka 2006.
  5. Sadržaj Omnium in mentem na latinskom

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Službeni dokumenti[uredi - уреди]