Enteralna prehrana

Izvor: Wikipedia

Enteralna prehrana jest unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih otopina u želudac, dvanaesnik ili jejunum, i to najčešće pomoću hranidbenih sondi. Na evropskom tržištu postoji oko 150 enteralnih pripravaka, a na listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje je njih 19. Enteralni pripravci klasificiraju se prema raznim kriterijima, a najčešće prema kemijskom sastavu pripravaka, dakle količini i vrsti prisutnih molekula i supstrata. Pripravci koji sadrže veći broj molekula, te koje sadrže tvari manje molekularne mase, imaju veću osmolarnost pa češće uzrokuju neželjene nuspojave kao što je osmotski proljev.

Domaći pripravci za enteralnu prehranu[uredi - уреди]

Pripravci iz “kućne radinosti” su prirodna hrana samljevena u mikseru, koja se koristi kao enteralna hrana. Nedostatak ovih domaćih pripravaka je u tome što im se ne može točno odrediti vrsta i količina pojedinih sastojaka, češće su izloženi bakterijskoj kontaminaciji, češće uzrokuju grčeve i proljeve, a ponekad ih je teško primjenjivati kroz hranidbene sonde (sonde manjeg promjera češće se začepe).

Polimerni pripravci[uredi - уреди]

Sadrže dušik u obliku intaktnih proteina, ugljikohidrate u obliku polimera glukoze, a lipide kao dugolančane trigliceride ili kombinaciju dugolančanih i srednjolančanih triglicerida. Također sadrže standardizirane količine minerala, oligoelemenata i vitamina. Ne sadrže laktozu i gluten. Osmolarnost polimernih pripravaka je oko 300 mOsmol/l, većinom imaju kalorijsku vrijednost od 1 kcal/ml,te koncentraciju dušika 5-7 g/1000 ml, no ima i onih s većom kalorijskom vrijednošću i većim udjelom dušika. Polimerni pripraci imaju niži postotak nuspojava od domaćih pripravaka, pacijenti ih dobro podnose, proizvode se u različitim okusima tako da su pogodne i za unos na usta, a cijena im se kreće od jednog do dva eura po bočici.

Oligomerni ili semielementarni pripravci[uredi - уреди]

Sadrže proteine u hidroliziranom obliku (di- i tripeptidi, dulji peptidi i slobodne aminokiseline), ugljikohidrate u obliku parcijalno hidroliziranih maltodekstrina škroba, jednostavnih šećera, polimera glukoze ili škroba, te masti u obliku dugolančanih triglicerida ili pak kombinacija dugolančanih i srednjolančanih triglicerida. Udio masti kao energenta u ovim je pripravcima 5-20% svih unesenih kalorija. Oligomerni pripravci također sadrže minerale, vitamine i oligoelemente, a ne sadrže gluten i laktozu.

Oligomerni pripravci znatno su skuplji od polimernih, iako nisu značajno bolji od njih. Indicirani su kod pacijenata s alergijama na hranu, kod maldigestije, egzokrine pankreatične insuficijencije, sindroma kratkog crijeva, upalnih bolesti crijeva i intestinalnih fistula.

Monomerni ili elementarni pripravci[uredi - уреди]

Sadrže aminokiseline, monosaharide, disaharide, minimalne količine masti (srednjolančani trigliceridi i esencijalne masne kiseline) koje čine manje od 3% kalorijskog udjela, te neznatne količine natrija i kalija. Teoretski za resorpciju elementarnih pripravaka nisu potrebni probavni enzimi, što bi ih činilo idealnom hranom u teškim malapsorpcijama, sindromu kratkog crijeva, kroničnom pankreatitisu i drugim sličnim stanjima. Zbog slobodnih aminokiselina su veoma neukusni. Često uzrokuju nuspojave, prvenstveno proljev zbog hiperosmolarnosti (500-900 mOsmol/l), te stoga čak do 40% pacijenata prekida uzimanje ovih pripravaka.


Modularni pripravci ili enteralni pripravci[uredi - уреди]

Pripremaju u bolnicama miješanjem zasebnih otopina makronutrijenata u željenim omjerima kako bi se zadovoljile posebne nutritivne potrebe. Takve posebne potrebe javljaju se kod disfunkcije organa, potrebe smanjenog unosa tekućine, dijabetesa melitusa, zatajenja pojedinih organa (bubrega, pluća, jetre, srca), te poremećaja razina elektrolita.

Specijalni pripravci[uredi - уреди]

To su polimerni pripravci navodno prilagođeni potrebama u posebnim patološkim stanjima kao što su nasljedni metabolički poremećaji ili disfunkcije pojedinih organa, poput portalne encefalopatije, akutne i kronične bubrežne insuficijencije, kronične opstruktivne bolesti pluća i intolerancije glukoze. Međutim, nema jasnih znanstvenih dokaza koji bi opravdali široku primjenu ovih pripravaka.


Vanjski linkovi[uredi - уреди]

Enteralna prehrana u kliničkoj praksi i primjena kod anoreksije nervoze