Engelbrektova pobuna
| Engelbrektova pobuna Engelbrektsupproret |
|---|
Engelbrektova pobuna (švedski: Engelbrektsupproret) zbila se u Švedskoj od 1434. do 1436. u vrijeme Kalmarske unije kad je njom vladao Erik Pomeranski.[1]
Historija[uredi | uredi kod]
Buna je izbila zbog katastrofalne ekonomske politike arogantnog Erik Pomeranskog, koji je samovoljno povećavao poreze bez ikakvih konzultacija sa švedskom dijetom.
U ljeto 1434. ogorčeni rudari i seljaci iz Bergslagena spalili su zamak Borganäs blizu Borlänga. To je bio okudač za još nekoliko napada na utvrda širom zemlje. Ustanici su za svog vođu (Rikshövitsman) izabrali su Engelbrekta Engelbrektssona sitnog plemića i vlasnika omanjeg rudnjika.[1] Izvrsni početni uspjesi Engelbrektove pobunjeničke vojske protiv Erikovih snaga, potaknuli su i plemstvo i svećenstvo da se pridruže buni, pa je ona na taj način dobila karakter općenacionalne bune.[1] U augustu 1434. u Vadsteni održani su prvi pregovori između ustanika i kraljevih izaslanika, ali nisu donijeli nikakvo rješenje. Nakon tog je ipak u novembru sklopljeno primirje, koje je rezultiralo je potpisivanjem sporazuma početkom 1435. i - status quo.[1] Iako je Erik od Pomeranije obećao Šveđanima da će poštivati njihova ustavna prava, ubrzo je postalo jasno da je samo fingirao i postupio s lošom namjerom.[1]
Nakon obnove neprijateljstava u januaru 1436., Engelbrekt je ponovno stao na čelo ustanika i napao brojne kraljeve utvrde, zauzevši među prvima Stockholm.[1]
Ali su tad izbile svađe i sukobi među švedskim plemstvom, koje je favorizilo Karl Knutssona (kasniji Karl VIII od Švedske) pa im je kao naručena došla svađa u maju 1436. kad je neki Magnus Bengtsson ubio Engelbrekta Engelbrektssona.[1]
Njegova smrt demoralizirala je ustanike, pa je Erik od Pomeranije uspio ponovno zavesti red. Istina neki Erik Puke pokušao je ponovo okupiti Engelbrektove pristaše, ali bilo je prekasno, pa je uhapšen i pogubljen u Stockholmu.
Ipak je tinjajuće nezadovoljstvo i uspomena na Engelbrekta, kojeg je smrt pretvorila u nacionalnog heroja, dala Šveđanima potrebnu snagu da svrgnu Erika do ljeta 1439.[1]
Na njegovo upražnjeno mjesto stupio je Karl Knutsson pod imenom Karl VIII.