Elvirski sinod

Izvor: Wikipedia

Sinod u Elviri (latinski: Concilium Eliberritanum, španski: Concilio de Elvira) je bio rano ranokršćanski sinod održanu u Elviri[1], odnosno tadašnjoj rimskoj provinciji Hispania Baetica, a koji historičari kršćanstva smatraju jednim od važnijih provincijskih sinoda,[2] prije svega zbog ustanovljenih kanona. Kada je zapravo održan se ne može precizno utvrditi, ali se najčešće spominje prva četvrtina 4. vijeka, odnosno godine 305-306. Predstavljao je jedna od tri sinoda, uz Sinod u Arlesu i Sinod u Ankiri, koji su svojim metodama rada pripremili teren za prvi ekumenski sabor. U njemu je učestvovalo devetnaest biskupa u dvadesetšest porezbitera, uglavnom iz Hispanije Betike. Tamo su bili prisutni i đakoni i laici.[3]

Sinod je donio 81 kanon ili pravilo ponašanja za kršćanske vjernike. U većini slučajeva su uvedeni ekskomunikacija ili javne pokora za vjernike koje počinje razna zlodjela (pljačke, iznude, lažni svjedok, krivokletstvo). Ublažavanje kazni je dopušteno samo za jako bolesne i za žene.

Iz drugih kanona se može zaključiti da je javni moral kršćana u Hispaniji bio prilično nizak, pa su, u svrhju jačanja vjere, uvedene brojne mjere kojima se kršćanima strogo zabranjivalo druženje sa Jevrejima i paganima. Također su prvi put uvedena pravila o svećeničkom celibatu, ali i zabrana idolatrije, odnosno korištenja slika u crkvi, što predstavlja prvi primjer kršćanskog ikonoklazma.

Sinod je zanimljiv i zbog toga što se u njemu prvi put koristi izraz "anatema".[4]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Suvremena Granada u južnoj Španiji.
  2. Edgar Hennecke, "Elvira, Synod of" in Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge (3rd ed).
  3. Philip Schaff, History of the Christian Church.
  4. Анафема // Pravoslavna enciklopedija ((ru))

Eksterni linkovi[uredi - уреди]