Elektronički karijon

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Elektronički/elektronični karijon je skupni termin koji se koristi za spominjanje automatizovanog sistema koji oponaša zvuk karijona. Ovi sistemi simuliraju i amplifiraju (pojačavaju) zvuk zvona kada se isti pušta sa zvučnika smještenih na zvonicima.[1]

Zbog troškova povezanih sa instaliranjem, održavanjem i operiranjem tradicionalnih karijona, mnoge crkve i univerziteti danas koriste ovu vrstu sistema.[2]

Emulacija zvoničkog zvuka[uredi | uredi kod]

I dok tradicionalni karijoni koriste stvarna zvona, elektronički sistemi simuliraju zvuk zvona na nekoliko načina:

  • udaranjem semantre (pravougaone metalne prečkice, prečnika otprilike olovke ali raznih dužina) električnim solenoidom;
  • udaranjem tubularnog zvona na sličan način;
  • ponovnim izvršavanjem oglašavanja prethodno snimljenog zvuka zvona;
  • udaranjem manjeg broja stvarnih zvona u kombinaciji s metodama iznad...

Rad[uredi | uredi kod]

Primjer (vestminsterski kvarteri)

Elektronički karijoni koriste unutrašnje elektroničke satove da se odredi kada će se oglasiti. Vestminsterski kvarteri su često programirani da se oglašavaju svakog sata (a i u dijelovima sata), uz muzičke selekcije. Muzika je sačuvana kao medijum koji se obično može mijenjati ili proširivati.[3]

Sistemi, takođe, mogu da imaju klavijature ili konzolu. Ovo omogućava muzičaru da operira instrumentom na način sličan načinu kako radi tradicionalni karijon. Ove klavijature ponekad se integrišu sa ili spajaju na organičarevu konzolu.

Rani automatizovani karijoni koristili su električke tajmere kojima se jednostavno pravio određen zvuk. Moderni kompjuterizovani karijoni mogu da budu programirani da se oglašavaju za vrijeme Uskrsa, kao i za druge fiksne ili praznike kojima nije određeno vrijeme kada se obilježavaju ili slave.

Pošto ovi sistemi koriste amplifikatore i zvučnike, mnogi se unapređuju da takođe imaju sisteme oglašavanja u slučajevima nužde (npr. na kampusima koledža).[4]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Electronic Carillon”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2011-11-06. 
  2. „Electronic Digital Carillons”. Verdin Carillons. Pristupljeno 2011-11-06. 
  3. „The Real RIT Rings”. Reporter. str. 14. 
  4. „Emergency Alert System to be tested”. northcentralpa.com. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-25. Pristupljeno 2011-11-06.