Ebu-Ubejde Amir ibn El-Džerrah

Izvor: Wikipedia

Ebu-Ubejde Amir ibn El-Džerrah (Arapski: أبو عبيدة عامر بن عبدالله بن الجراح), više poznat kao Ebu-Ubejde (Ubejdov otac), je bio jedan od desetorice ashaba kojima je obećan Dženet (Raj). Bio je komadant islamske vojske za vrijeme halife Omera ibn Hataba i jedan od Omerovih prijedloga za njegovog nasljednika na mjesto halife.

Djetinjstvo[uredi - уреди]

Ebu Ubejde je rođen 583. godine u kući Abdulaha ibn Džerraha, trgovca po zanimanju. Ebu Ubejde je pripadao plemenu Kurejšije. i prije prelaska na islam smatran je jednim od cjenjenih i moralnih ljudi iz plemena Kurejš.

Prelazak na Islam[uredi - уреди]

Do 611. godine Muhammed je propovjedao Monoteizam stanovnicima Meke. Počeo je sa pozivanjem najbliže rodbine. Ebu Ubejde je primio islam samo dan nakon Ebu Bekra 611. godine.

Hidžra u Abesiniju[uredi - уреди]

Obzirom da je veoma rano primio Islam, bio je jedan od onih koji su prošli veoma težak period u Meki. Zlostavljanje prvih muslimana koje su doživljavali od oponenata islama je kuliminirao. Ebu Ubejde je bio jedan od grupe od 83 muškarca i 20 žena koje su emigrirali u Abesiniju.

Hidžra u Medinu[uredi - уреди]

Godine 622.godine nakon hidžre poslanika Muhammeda iz Meke u Medinu, Ebu Ubejde je također migrirao. Nakon što je došao u Meku, Muhammed je spojio porodice muhadžira i ensarija u jedna domaćinstva, tako da je spojio Ebu ubejdu sa Muazom ibn Džebelom. Živjeli su u miru i vjeri oko 1 godinu dok Kurejšije iz Meke nisu skupili vojsku radi napada na Medinu.

Bitke[uredi - уреди]

Bitka na Bedru

Godine 624, Ebu Ubejda je učestvovao u bitkama koje su se odigravale između Mekanskih Kurejšija i Medinskih Muslimanam u jednoj od tih bitaka Ebu Ubejda se borio protiv svoga oca koji je bio na strani Kurejšija. Ebu ubejda je u toku bitke izbjegavao oca, ali mu je otac spriječio put i Ebu Ubejda je bio prisiljen da ga ubije. Tim povodom je objavljen slijedeći Kur’anski ajet:

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je on u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i on će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti." (Kur'an 55:22)

Godine 625. je učestvovao u Bici kod Uhuda u kojoj su Mušrici na čelu sa tada, mušrikom Halid ibn Velidom pobjedili muslimansku vojsku. U toj bici je Ebu Ubejda izgubio dva prednja zuba, vadeći zubima komadiće oklopa koji su se zabili u lice Muhammeda

Učestvovao je u skoro svim bitkama koje su muslimani vodili u početku, čak je zapovjedao vojskom koju je oformio Muhammed u 628 godini gdje je bio zapovjednik Omeru i Ebu Bekru.

Bolest[uredi - уреди]

Glavni članak: Kuga u Emausu

Na putu prema Siriji gdje je putovao sa halifom Omerom je došla vijest o Kugi koja je izbila u Iraku i Siriji. Omer se vratio sa granice predlažući i Ebu Ubejdi isto, međutim vojska Ebu Ubejde je bila već u Siriji i Ebu Ubejda mu je uzvratio “ Zar bježiš od Allahove odredbe, o Omere?” Omer mu je uzvratio: razočaran :”da mi je neko drugi to rekao nebi se čudio…da, bježim od Allahove odredbe ka Allahovoj odredbi”. Halifa nije otišao u Siriju jer je Poslanik prije naredio da se ne ulazi u mjesto u koje je izbila kuga a da se ne izlazi iz mjesta u kojemu se zadesilo prilikom izbijanja kuge. Ebu Ubejde se vratio svojoj vojsci koja je bila u mjestu Emesa u Siriji . Nekoliko puta mu je Halifa slao pismo sa savjetima a poslije i naređenjima da napusti Siriju, na šta mu je Ebu Ubejde uzvraćao da je njegova vojska uvijek bila uz njega poslušna, i da ih ne želi ostaviti. Ubrzo nakon toga Ebu Ubejde je obolio od kuge.

Smrt[uredi - уреди]

Kada mu se smrt približila, skupio je svoju vojsku i održao slijedeći govor:

“Dozvolite mi da vas posavjetujem, ako me poslušate bit ćete na Pravom Putu; obavljajte molitvu, postite mjesec Ramazan, udjeljujte siromasima, obavljate Hadž i Umru, ostanite jedinstveni i budite poslušni svojim pretpostavljenim, šta god da vam narede. Ne dozvolite da vas ovaj prolazni svijet zavede jer znajte, i da živite hiljadu godina opet ćete doći u stanje u kojemu se ja sada nalazim. Neka je Mir s vama i Milost Božija”.

Zatim je ostavio Muaza ibn Džebela kao svoga nasljednika

Umro je 639. godine.

Povezano[uredi - уреди]