Dragan Čović
| Dragan Čović | |
|---|---|
_(cropped).jpg) 2022. | |
zastupnik u Parlamentu BiH
| |
| Inkumbent | |
| Mandat 10. studenog 2010. | |
| Premijer(i) | Mustafa Mujezinović (do 2011.)Nermin Nikšić |
3. hrvatski član Predsjedništva BiH
| |
| Mandat 5. listopada 2002. – 9. svibnja 2005. | |
| Prethodnik | Jozo Križanović |
| Nasljednik | Ivo Miro Jović |
potpredsjednik Vlade Federacije BiH
| |
| Mandat 1998. – 10. siječnja 2001. | |
| Premijer | Edhem Bičakić |
ministar financija Federacije BiH
| |
| Mandat 1998. – 10. siječnja 2001. | |
| Premijer | Edhem Bičakić |
| Inkumbent | |
| Mandat 4. lipnja 2005. | |
| Prethodnik | Bariša Čolak |
| Rođenje | 20. kolovoza 1956. |
| Politička stranka | Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine |
| Supružnik | Bernardica Čović |
| Zanimanje | političar, strojar |
Dragan Čović (20. kolovoza 1956., Mostar), je bosanskohercegovački hrvatski političar, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Od 2002. do 2005. bio je hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Poslovni i znanstveni životopis[uredi | uredi kod]
Završio je osnovnu i srednju tehničku školu, strojarskog usmjerenja, u Mostaru. Po završetku srednje škole upisuje se na Fakultet strojarstva u Mostaru, koji završava 1979. godine, stjecanjem diplome strojarskog inženjera. Nakon završetka studija, 1980. godine, zapošljava se u poduzeću SOKO Mostar i postaje direktor. U razdoblju od 1992. do 1998. godine obnaša dužnost glavnog ravnatelja poduzeća. Istodobno pohađa poslijediplomski studij, magistrira 1989. godine, a 1996. godine na Sveučilištu u Mostaru stječe naslov doktora tehničkih znanosti. Od 1989. do 1991. godine pohađao je i specijalistički studij za menadžment na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Tijekom 1994. godine angažiran je u zvanju višeg asistenta na predmetu Ekonomika i organizacija proizvodnje na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a 1996. godine izabran je za docenta na predmetu Razvoj proizvodnih sustava na istom Fakultetu. Izvanredni profesor postao je 2000. godine, a 2004. godine izabran je u zvanje redovitog profesora na Sveučilištu u Mostaru. Od 2002. godine na Ekonomskom fakultetu u Mostaru također predaje na redovitom i postdiplomskom studiju. Od 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru predaje predmet Upravljanje ljudskim resursima.
Politički angažman[uredi | uredi kod]
Od 1998. godine do 2001. godine zamjenik je predsjednika Vlade i ministar financija u Vladi Federacije BiH. Na neposrednim izborima 2002. izabran je za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. U međuvremenu Čović je optužen za zlouporabu položaja, a ta ista optužnica je potvrđena 2005. Iste godine smijenio ga je visoki predstavnik Paddy Ashdown jer je njegova optužnica stvarala loš utjecaj na predstavljanje BiH.[1] U Predsjedništvu ga je zamijenio Ivo Miro Jović, ali se njegov politički život otada nastavlja u svojstvu predsjednika HDZBiH-a.
Čović je u studenome 2006. nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora jer je kompaniju Ivanković-Lijanović oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa.[1] U lipnju 2008. Apelaciono vijeće Suda BiH odbacilo je optužbu zbog nenadležnosti Suda BiH.[1] Čović ponovno završava pred sudom 2009. zbog optužbe da je donosio odluke o utrošku sredstava za kupovinu stanova određenim osobama.[1] U travnju 2010. oslobođen je optužbi.[1] Treća optužnica za zlouporabu položaja protiv Čovića potvrđena je 10. svibnja 2010.[1] Tužilaštvo Hercegovačno-neretvanske županije ga tereti da je s ostalim članovima Upravnog odbora Javnog preduzeća Hrvatske pošte i telekoma (HPT) donio odluku da se dug, od blizu 4,7 milijuna KM, koji je imalo ovo poduzeće prema tada već nepostojećem Ministarstvu odbrane – HVO , prenese na tri privatne firme. Kasnijom naplatom dugovanja, te firme su postale većinski vlasnici dionica Eroneta - najprofitabilnijeg telekomunikacijskog dijela HPT-a. U vrijeme kad se to događalo Čović je bio ministar financija FBiH, zamjenik premijera FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a.[1] Na kraju je Vrhovni sud FBiH donio odluku da je prijenos duga nezakonit te je Eronet vraćen u vlasništvo HPT-a.[1]
Čović je potpisnik Kreševske deklaracije od 21. rujna 2007. godine.[2], Banjalučkog dogovora s početka 2009. [3] te sporazuma s Božom Ljubićem iz 2010. godine.[4]
Izvor[uredi | uredi kod]
- Životopis Arhivirano 2010-08-23 na Wayback Machine-u na stranici HDZ BiH
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Životopis Dragana Čovića Arhivirano 2012-03-10 na Wayback Machine-u. CIN. Preuzeto 14. prosinca 2011.
- ↑ HDZ BiH Arhivirano 2011-08-08 na Wayback Machine-u Kreševska deklaracija
- ↑ HIC - Hrvatsko slovo Arhivirano 2011-10-12 na Wayback Machine-u Mate Kovačević: Banjalučki dogovor, 30. siječnja 2009.
- ↑ Hrsvijet - Hrvatska i Svijet Online Arhivirano 2010-12-17 na Wayback Machine-u Miroslav Vasilj: Sporazum Čović-Ljubić zahtjeva hrvatsku saveznu jedinicu u BiH, 16. studenoga 2010.
