Dimnjak
Dimnjak je dio kuće, zgrade ili industrijskog objekta namjenjen za odvođenje dima odnosno plinova nastalih sagorjevanjem. Na industrijskim objektima (zgradama) dimnjak se obično naziva industrijski dimnjak.
Može biti napravljen od cigala (zidanjem) ili od betonskih cijevi ili od cijevi izrađenih od nekog drugog materijala.
U srpskohrvatskom jeziku se umjesto riječi dimnjak koristi i turcizam odžak.
Historija[uredi | uredi kod]
Na najstarijim kućama se odođenje dima sa ognjišta vršilo preko potkrovnog prostora i u 15. vijeku se pojavljuju dimnjaci koji se protežu iznad krovova i odvode dim izvan kuća. Prvi dimnjaci su bili drveni odnosno od drveta i ilovače ali kasnije uglavnom iz protupožarnih uvjeta se zidaju dimnjaci od opeka.
Funkcije dimnjaka[uredi | uredi kod]
Dimnjak je u prvom redu određen za odvođenje spaljevina odnosno dima iz objekata. On se napaja na peći, kamine i druge objekte za grijanje i djeluje kao jednostavna zračna crpka. Vruće spaljevine imaju nižu gustoću zraka i dimnjak na njihovo mjesto usisava svježi zrak. Pritisak koji tera vazduh kroz dimnjake se zove „vuča dimnjaka“ koja je zavisna od njegove visine i dimenzija dimnjaka i zbog toga su u industriji dimnjaci velikog kapaciteta na pogonima visoki.
Visina dimnjačke glave (dio dimnjaka iznad krova) je definisana propisima i određuje se tako da dimnjačka kapa mora biti na visini od 0,5 m iznad slemena ili na udaljenosti od 1,5 m od kosine krova.
Dimnjak može služiti i za ventilacijske svrhe. Takvi dimnjaci se zovu ventilacioni kanali koji mogu biti opremljeni i ventilatorima naročito kada se ne može graditi dovoljno visoki dimnjak ili ventilacijski otvor dovoljnih preseka.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Tehničar 4, Građevinska knjiga-Grejanje i provetravanje, Predrag Zrnić Beograd 1989.
- Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha 1966.
