Borrell II

Izvor: Wikipedia
Prikaz Borrella II

Borrell II (? - 993) bio je grof Barcelone, Girone i Ausone od 945. te grof Urgella od 948. do smrti.

Bio je sin markiza Sunyera, od koga je naslijedio dio, a od smrti brata Mira I, s kojim je dijelio vlast, i najveći dio tzv. Stare Katalonije. Godine 967. se oženio Ledgardu, za koju se špekulira da je bila tuluškog ili ruržeoskog grofa. S njom je imao dva sina - Ramona Borrella i Ermengola, te dvije kćeri - Ermengardu i Richildu. Nakon njene smrti se oko 987. oženio Eimerudu od Auvergena.

Nije se isticao vojničkim sposobnostima, te je nastojao održati dobre odnose sa svojim južnim muslimanskim susjedima. Umjesto toga je nastojao vlast održati diplomacijom. Godine 970. je posjetio Rim, gdje se sreo s papom Ivanom XIII i rimsko-njemačkim carem Otonom II. Mirnu koegzistenciju s muslimanima je prekinula, nova agresivna politika kordovskog vezira al-Mansura koji je 985. zauzeo i opustošio Kataloniju. Borrell se za pomoć obratio svom nominalnom suverenu, francuskom kralju Lotaru, a potom njegovom nasljedniku Hugu Capetu; oba puta je odbijen. Pismo, u kome je tvrdio da će u slučaju da ne bude dobio pomoć biti prisiljen prihvatiti vlast "išmaelita" (muslimana) današnji katalonski nacionalisti smatraju trenutkom kada je Katalonija postala samostalna nacija.

Nakon smrti su vlast podijelili njegovi sinovi Ramon Borrell (u Barceloni) i Ermengol (u Urgellu).

Izvori[uredi - уреди]


Prethodi:
Sunyer
Grof Barcelone
947–993
Miro I (947–966)
Slijedi:
Ramon Borrell