Bitka kod Kalinika

Izvor: Wikipedia
Bitka kod Kalinika
Segment Iberijskjog rata
Roman-Persian Frontier in Late Antiquity.svg
Karta bizantsko-perzijske granice u kasnoj antici
Datum 19. april 531
Lokacija
Rezultat taktički neodlučna, strateški bizantski poraz
Zaraćene strane
Sasanidsko Carstvo
Lahmidi
Bizantsko Carstvo
Gasanidi
Komandanti i vođe
Azaret
Al-Mundhir III ibn al-Nu'man
Belizar
Hermogen
Al-Harith ibn Jabalah
Snage
~20.000[1] 20.000
Žrtve i gubici
teški

Bitka kod Kalinika se odigrala za vrijeme Iberijskog rata 19. aprila 531. između bizantske vojske na čelu sa Belizarom na jednoj, i perzijske vojske na čelu sa Azaretom na drugoj strani. Do nje je došlo godinu dana nakon perzijskog poraza u bitci kod Dare, odnosno neposredno nakon još jednog perzijskog pohoda s ciljem da se Bizantincima preotme Sirija. Taj je pohod Belizar uspio zaustaviti vještim manevrom i prisiliti Perzijance na povlačenje. Prema navodima historičara, bizantski vojskovođa je neprijatelja namjeravao istjerati bez bitke, ali su njegovi vojnici "postali nemirni" te je nevoljko odlučio zajedno sa svojim arapskim saveznicima iz plemena Gasanida uništiti Perzijance u uređenoj bitci. Njegov suparnik, perzijski vojskovođa Azaret, raspolagao je s podjednakim snagama, među kojima je bilo i arapsko pleme Lahmida. Bitka je trajala dugo s promjenjivim ishodom sve dok Perzijanci nisu uspjeli probiti desno bizantsko krilo na kome su bili Gasanidi te potisnuti Bizantince na obalu Eufrata, pri čemu se dio bizantskih vojnika utopio u rijeci. Belizar je tek krajnjim naporom uspio stablizirati bizantske redove, što je omogućilo da Bizantinci pruže dovoljno snažan otpor kako bi se u kakvom-takvom redu mogli povući preko rijeke. Iako su Perzijanci odnijeli pobjedu, imali su previše gubitaka da bi mogli iskoristiti uspjeh; ni Bizantinci nisu bili u stanju voditi dalje bitke. Sve je to sljedeće godine dovelo do tzv. Vječnog mira kojim je Bizant prepustio sve teritorije dotada osvojene u ratu i pristao plaćati danak.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Shahîd (1995), pp. 48-49

Literatura[uredi - уреди]