Bitka kod Harrana

Izvor: Wikipedia
Bitka kod Harana
Segment križarskih ratova
Datum 7. maj 1104
Lokacija ravnica nasuprot Ar Raqqaha, dva dana hoda od Harrana
Rezultat pobjeda Seldžukoa
Zaraćene strane
Kneževina Antiohija
Grofovija Edesa
Turci Seldžcki
Komandanti i vođe
Baldvin II. Jeruzalemski,
Bohemond I. Antioški,
Tankred Galilejski,
Joscelin Courtenejski
Džikirmiš Mosulski,
Sukman ibn Artuq Mardinski
Snage
nepoznato Sukman: 7.000 turkmenskih konjanika
Džikirmiš: 3.000 turkmenskih konjanika
Žrtve i gubici
nepoznati nepoznati

Bitka kod Harana (Harrana) se odigrala 7. maja 1104. za vrijeme križarskih ratova u današnjoj sjevernoj Siriji između križarske vojske pod knezom Bohemondom I Antiohijskim i grofom Balduinom od Edese na jednoj, i muslimanske seldžučke vojske pod mosulskim atabegom Džikirmišem i Sokmanom, artukidskim emirom Mardina na drugoj strani. Do bitke je došlo tokom pokušaja križarskih vođa zauzmu muslimanski grad Harran i priključe ga svojim državama; tome su se nastojali suprotstavili seldžučki vođe. O preciznim detaljima bitke, uključujući lokaciju, postoje nepouzdani i kontradiktorni podaci; prema nekim tumačenjima su Seldžuci napali Edesu kao diverziju s kojom bi križare odvukli od Harrana, prema drugima su koristili taktiku fingiranog povlačenja. U svakom slučaju, križarska vojska je tokom tog manevra iznenada napadnuta, pa su se Balduin i Bohemond morali boriti bez da su prethodno obukli oklop. Balduinova vojska je posve razbijena, a Balduin i Joscelin od Courtenaya zarobljeni; Bohemond se sa svojim kontingentom uspio povući do Edese. Sokman ih nije gonio, zadovoljivši se pljačkom križarskog logora, a kasnije je križarima ponudio otkup Balduina i Joscelina. Dvojica križarskih vođa su na slobodu puštena 1108. godine.

Bitka je imala značajne posljedice po dalji tok križarskih ratova; kroničar Guillaume Tirski ju je kasnije opisao kao poraz "koji križari nisu pretrpili nikad prije", a suvremeni historičari drže da je njime kod tamošnjih muslimana slomljen mit o križarskoj nepobjedivosti, odnosno dan podsticaj za nastavak borbe za protjerivanje križara koja će biti uspješno završena nepuna tri vijeka kasnije. Neposredne posljedice po križare su također bile znatne, pogotovo za Bohemonda koji je morao odustati od pohoda s ciljem da Latakiju i druga područja preotme od Bizantskog Carstva. Umjesto toga je bio prisiljen sklopiti za po njega ponižavajući Sporazum u Devolu kojim Antiohiju čini bizantskom vazalnom državom.

Literatura[uredi - уреди]

  • Bernard S. Bachrach and David S. Bachrach, 2005. The Gesta Tancredi of Ralph of Caen: A History of the Normans on the First Crusade. The first English translation. ISBN 0-7546-3710-7
  • Beaumont, André Alden. "Albert von Aachen and the County of Edessa", in Louis J. Paetow, ed. The Crusades and Other Historical Essays. Presented to Dana C. Munro by His Former Students. New York, 1928, pp. 101–138, esp. 124-127.
  • Fulcher of Chartres, A History of the Expedition to Jerusalem, 1095-1127, trans. Frances Rita Ryan. University of Tennessee Press, 1969.
  • Heidemann, Stefan. Die Renaissance der Städte in Nordsyrien und Nordmesopotamien: Städtische Entwicklung und wirtschaftliche Bedingungen in ar-Raqqa und Harran von der beduinischen Vorherrschaft bis zu den Seldschuken. Islamic History and Civilization: Studies and Texts 40, Leiden, 2002, p. 192-197.
  • Jörgensen, Christer (2007), "Harran, 1104." In Battles of the Crusades 1097-1444. Edited by Kelly Devries. London: Amber.
  • Armenia and the Crusades, Tenth to Twelfth Centuries: The Chronicle of Matthew of Edessa. Trans. Ara Edmond Dostourian. National Association for Armenian Studies and Research, 1993.
  • Nicholson, Robert Lawrence. Tancred: A Study of His Career and Work in Their Relation to the First Crusade and the Establishment of the Latin States in Syria and Palestine. Chicago, 1940, pp. 138–147.
  • William of Tyre, A History of Deeds Done Beyond the Sea, trans. E.A. Babcock and A.C. Krey. Columbia University Press, 1943.